HUiU galerija
Otvorena izložba učenika "Barem jedan način": Kako konkretizirati jednu apstraktnu tezu
(Snimio Vjeran Juhas)
U galeriji Hrvatskog udruženja interdiciplinarnih umjetnika otvorena je izložba učenika četvrtog razreda grafičkog odjela Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula »Barem jedan način« pod mentorstvom profesora Andija Pekice. Svojim radovima na temu svemira predstavili su se Lucija Brkarić, Matea Martinović, Lorelai Stojaković, Marta Vukčević, Lamija Međedović, Olivia Malbom i Matej Beltrame.
Saganova misao
»Kao tematski poticaj odabrana je filozofsko-znanstvena misao astronoma i književnika Carla Sagana, koja problematizira egzistencijalno pitanje odnosa i povezanosti čovjeka s univerzumom (prapočelom). Vođeni inspirativnim tekstom Carla Sagana i oslanjajući se na vlastitu crtačku intuiciju, učenici su ostavili tragove svojih promišljanja u krokijevskom formatu. Ovaj format, možda najprikladniji za izražavanje kompleksnih, apstraktnih, ali univerzalno osobnih konstatacija, omogućio im je da svojim likovnim jezikom istraže i prenesu misli o povezanosti čovjeka i svemira«, piše prof. Pekica u uvodnom tekstu.
Kako je napomenula Kristina Nefat iz HUiU-a, ovo je prvi put da su uspjeli nagovoriti ŠPUD za neku suradnju kada se radi baš o izložbi, no nadaju se da će ovakvih događaja biti još, a voljeli bi pokrenuti pilot projekt u kojem bi mladi kreirali jedan svoj događaj ili sadržaj.
Profesor Pekica objasnio je otvarajući izložbu da se radi o velikom poslu koji je krenuo kada se s učenicima dogovorio da naprave sinergiju dva predmeta koji predaje, a to su ilustracija i tipografija.
- Ilustracija u principu je disciplina koja tumači, koja pojašnjava, koja ukrašava neki tekst. Tu je počelo prvo ozbiljnije promišljanje. Kakav tekst?, upitao se Pekica. Onda se sjetio astronomije za koju se zanima još otkad je išao u osnovnu školu. »Kao predavaču mi se činilo da mi je dužnost pokušati potaknuti kod učenika isto tako neku ljubav prema nečemu koja će biti iznad edukacije koja je formalizirana kroz školstvo. Često kroz predavanja ističem da je jako važno imati fokus, da je važno nešto dugo gledati, da je važno prodrijeti u neku materiju, da li kroz tekstove, promatranje, ili eksperiment«, kazao je Pekica koji je kao jedan od problema u pedagogiji spomenuo sukob digitalnog i tradicionalnog, a svi sadržaj koji djeca danas dobivaju i mogu birati su isključivo digitalni.
- Za umjetnost je to loše, zato što je dobro početi s materijom. Dobro je imati materiju u ruci, dobro je promatrati ponašanje materije, jer nas materija oblikuje na specifičan način. Izostanak materije u digitalnom svijetu je hendikep. Bolja je tradicionalna slika od digitalne, bar u počecima, dok se ne shvate temelje oblikovanja.
Nakon prve faze promatranja i upoznavanja s materijom polako se kreće u procese stilizacije.
- To je već neka razina konceptualnog promišljanja, iako je sam crtež konceptualno promišljanje. I nakon što savladaju metode stilizacije u crtežu onda idemo do još izraženih koncepata gdje treba ilustrirati ili nacrtati nešto što nije vidljivo. Pročitate tekst koji sažeto kaže, svemir je stvorio čovjeka da bi mogao promatrati sam sebe. To je jedna jako apstraktna stvar. Kako ćete to ilustrirati? Možete pokušati nacrtati svemir, što je u startu pogrešno i nećete napraviti ništa, i staviti u neki odnos čovjeka prema tom crtežu svemira. Dobit ćete banalnu stvar. Svemir je bilo što, svemir je kapljica tinte na papiru. Nije samo veliki svemir. I taj isti svemir se nalazi negdje u nama, kod nekog dublje, kod nekog pliče. Imamo apstraktnu tezu koju treba konkretizirati, kaže Pekica.
Svaki učenik napravio je 70 do 100 krokija odnosno brzih crteža gdje je gesta dominantna u stvaranju oblika. To se onda razvija. Neki od tih krokija su kasnije povećani i izloženi.
- Ovo što vidite je nemoguće napraviti na drugačiji način. Ako pažljivo gledate vidjet ćete tragove crtanja. I na taj način smo zapravo tu jednu veliku temu sveli na najmanji formalni izričaj u slikarstvu ili u crtežu, da bi stvar dobila svoj potpuni pedagoški oblik. Ovako se radi u školi, rekao je Pekica.
Prisutnima se obratio i ravnatelj ŠPUD-a Davor Kliman.
- Ovo su produkti ljubavi prema poslu, prema pedagogiji, prema radu. Ornette Coleman, tvorac free jazza, kad su letjeli space shuttlovi u svemir, došli su kod njega i ponudili da napravi simfoniju koju će odsvirati u svemiru. On je rekao »Hvala ne bih jer mi smo već u svemiru«, ispričao je Kliman koji se nada da će i ovi učenici postati dio plejaede bivših učenika čiji se plakati i omotičesto gledaju, a svoju su karijeru započeli kao mladi učenici upravo u ŠPUD-u.
Učenje kroz proces
Prisutnima su se obratile učenice i jedan učenik koji potpisuju radove koji krase zidove galerije (svi osim jedne koja je bolesna) i istaknuli da su puno naučili kroz proces, o tehnici i načinu stvaranja.
»Početak je bio vrlo ekspresivan i slobodan i nisam očekivala tako nešto od ove škole. Jako mi je drago da smo uspjeli baš nešto naše, tako ekspresivno, dati za ovu izložbu, rekla je Malbon. »Bilo je predivno novo iskustvo, a sada je na vama red da pogledate i uživate«, poručio je Beltrame.
- Mi smo toliko dugo radili na ovim radovima da smo zaboravili što inače radimo u školi. Lijepo je vidjeti kako su slike ispale, ponosna sam, kazala je Stojaković.
Izložba se može razgledati do 23. prosinca
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
