(Snimila Nikolina Rusac)
U Etnografskom muzeju u Pazinu otvorena je izložba »Ranieri Mario Cossàr, etnograf. Razina zbilje između kreativnosti i autentičnosti fotografija iz 1928 godine«.
Na devetnaest izloženih fotografija, snimljenih u Baderni, posjetitelji su mogli vidjeti motive obreda vlaškog vjenčanja iz 1800. godine pa se, s obzirom na to da su nastale tek 1928. godine, postavilo pitanje radi li se o pravom vjenčanju, inscenaciji istog ili pripremi za folklorni nastup. Takve i druge nedoumice publici je razriješila autorica i direktorica muzeja Ivona Orlić, koja se prisutnima obratila uz kulturologa dr.sc. Erica Ušića te pročelnika Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimira Torbicu.
Orlić je istakla da izložba govori upravo o fotografiji kao etnografskom/antropološkom alatu te kako su izložene fotografije bile interpretirane u vrijeme kada su nastale 1928., te kako su interpretirane 50 godina kasnije, točnije 1987. godine kada o njima piše etnolog Josip Miličević i vjenčanje smatra autentično, a kako na njih gledamo danas, gotovo 100 godina nakon njihovog nastanka. U izložbi se također, dodala je, propituje i čitanje folklora, smotri i folklorizma.
Izložba je bila podijeljena u tri cjeline. U prvom djelu govori o vrijednom i iznimno važnom talijanskom etnografu Ranieriju Mariju Cossáru, koji je neumorno bilježio seoski život Istre početkom 20. stoljeća. Cosar je za života objavio 515 radova te je, unatoč fašizmu i politici asimilacije, sakupljao izvorno blago istarskog čovjeka upoznajući narodne običaje, nošnje, nakit, obrede i vjerovanja. Drugi dio izložbe posvećen je njegovu istraživanju tradicijskog vjenčanja u Baderni 1928. godine te gore navedenom pitanju, koje Orlić razrješava u posljednjem, trećem dijelu izložbe.
Autorica je fotografije dobila na dar dok je u mladosti radila sezonski posao u okolici Baderne, te ih dan danas smatra svojim najvećih doprinosom u sferi etnografije. Temeljem analize fotografija (na kojima je primijetila da su određeni aktori uklonjeni i prisilno »izgrebani«), novinskih članaka iz tog vremena, razgovora s Cossarovim potomcima i potomcima onih koji su se taj dan našli u Baderni, Orlić je došla do zaključka da se zapravo radilo o obnovi vlaškog vjenčanja i uvježbavanje karakterističnih istarskih plesova i autentične glazbe, s krajnjim ciljem odlaska na Smotru folklora u Veneciji.
U korist takvoj tezi te konačnom zaključenju dvojbe ide i novinski članak koji je izvještavao sa smotre folklora i pisao o »velikom uspjehu iz Istre«, ali i zagonetne rečenice koje je Cossàr ispisivao na svakoj fotografiji, zbog čega publika na izložbi, kao Orlić originale, izložene i uvećane fotografije promatrala s obje strane.