U svijetu u kojem većina ljudi žudi za savršenim izgledom, proporcijama i vječnoj mladosti, biti (i ostati) drugačiji nije samo hrabrost, već i odlučnost i stav. Jer, predstaviti svoje nesavršenosti mogu samo osobe koje su svjesne sebe i svojih kvaliteta.

U Centru vizualnih umjetnosti "Batana" otvorene je izložba fotografija "Vitiligo - aposemija duše", multimedijalne umjetnice Edne Strenja Jurcan. Riječ je o izložbi koja educira, ogoljeva i predstavlja ljepotu u različitosti. Naime, u fokusu umjetnice, koja je i sama s osamnaest godina oboljela od vitiliga - autoimune bolesti koja se manifestira u depigmentaciji kože, odlučila je, kroz alat s kojim raspolaže, a to je oko kamere snimiti ljude koji također, žive s vitiligom. Rezultat njene odlučnosti jest dvanaest lijepih ljudi koji vas gledaju, i uz smiješak na licu poručuju - "to sam ja!".

(Snimila Nina Orlović Radić)

U svijetu u kojem većina ljudi žudi za savršenim izgledom, proporcijama i vječnoj mladosti, biti (i ostati) drugačiji nije samo hrabrost, već i odlučnost i stav. Jer, predstaviti svoje nesavršenosti mogu samo osobe koje su svjesne sebe i svojih kvaliteta.

-Ja sam prvu mrlju primijetila s osamnaest godina. S obzirom da se malo priča o toj bolesti i osobe često prikrivaju svoje mrlje korektorima i odjećom, odlučila sam raditi portrete ljudi koji imaju vitiligo, kako bi se stvorila svijest i educiralo o tome što je zaista vitiligo i zašto ga se ne treba sramiti. Jer, iako nije opasan za zdravlje, vitiligo može uzrokovati različite psihološke smetnje. Osobe s jakim mrljama na koži često se bore s manjkom samopoštovanja, lošim samopouzdanjem i anksioznošću, poručila je između ostalog Strenja Jurcan.

(Snimila Nina Orlović Radić)

I upravo, u toj nakani da "razotkrije" bolest, autorica je uspjela ne samo da privoli modele na poziranje i dozvolu postavljanja izložbe, već i u svijetlu izjava koje je Strenja Jurcan čula od nekolicine - baš sam si lijep(a). 

O izloženim fotografijama, govorio je i Đani Celija, profesionalni fotograf, poručivši, između ostalog da "Strenja snima profesionalno svoje modele, bez previše kompliciranja oko sheme svijetla, sve su fotografije jednako osvijetljene, minimalistički s difuznom rasvjetom, na tamnoj pozadini te s time samo još više naglašava vitiligo i direktno educira gledatelja. Nastaju diptisi pred kojima nitko ne može ostati ravnodušan".

(Snimila Nina Orlović Radić)

Inače, kada je riječ o aposemiji, odnosno aposematizmu dodajmo da se radi o sposobnosti određenih životinja  da "oboje" svoje tijelo mrljama pod stresom ili opasnim situacijama. Kod čovjeka fleke, osim na tijelu i koži, ostaju i na duši.

- "Aposematizam je fenomen ili strategija koju koriste različite vrste životinja ( i neke biljke), da upozore druge vrste živih bića na njihovu kemijsku toksičnost. Dolazi od grčke riječi "apo" (daleko, odvojeno), i "sema" (signal), aposematiza se temelji na korištenju znakova upozorenja (odbijanje drugih vrsta), uglavnom grabežljivaca".

(Snimila Nina Orlović Radić)

Na otvorenju, iznimno dobro posjećene izložbe fotografija, koja se može ( i treba) razgledati do 10. rujna, autorica Edna Strenja Jurcan publiku je nagradila i izvedbom poznate i popularne talijanske antifašističke  pjesme "Bella Ciao" koju je izvela uz pomoć instrumentalista i prijatelja iz Makedonije, Blagoja Lamnjoua.