Fonticus nastavlja izložbenu aktivnost: Otvorene izložbe Ivana Blaškovića i Kristine Kinkela Valčić

(Snimio Zvonimir Guzić)

Gradska galerija Fonticus u Grožnjanu nastavlja svoju ovogodišnju izložbenu aktivnost s dvije nove samostalne izložbe mladih umjetnika i to "...perje, čahure, krhotine, insekti…" Ivana Blaškovića i "Čarolija sinergije" Kristine Kinkela Valčić koje su privukle veliki broj gostiju. Među posjetiteljima u galeriji bili su i pročelnik za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica i ravnateljica novigradskog muzeja Lapidarium Jerica Ziherl.

Osvrt na obje izložbe prilikom njihova otvorenja prisutnoj publici prezentirao je voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky.

Vrlo osobni radovi

- Doživljaj nagoni umjetnika da izabere sredstva i materijal kojima bi izgovorio zamišljeno. Otkrivanje predmeta i izvlačenje njihove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje. Oni postaju materijal za preoblikovanje povezano s iskazima osobnog. Korištena konfrontacija materijala, kako ju koristi Ivan Blašković, govori o slobodi pristupa kreativnom činu.

Još jednom se potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija ili materijal ne označavaju status djela. Moguća analiza od nas traži odgovornost doticanja mnogih područja koja autor svjesno ili nesvjesno apsolvira. Očito je da se ne zadovoljava prikazom oblikovnog stanja, već napor usmjeruje ka značenju, rekao je Borkovsky.

Ivan Blašković koristi neuobičajen materijal, dodao je. Osim slikanih i crtanih elemenata, u kolekciji zapažamo metke/čahure, perje, stakalca, zakovice, žicu, svjetlucave površine. On se povremeno koristi i slovnim znakovima, nudeći tekst povezan s likovnim elementima rada. Autor često vizualizira niz ili nekoliko radova koji dodiruju određenu temu.

Svi su radovi reljefni, oblih uglova, toplo i meko zaobljeni, bez obzira nalazimo li u glavnoj sceni čahure ili ptičje perje. Detalje moramo primijetiti, iščitati, spojiti s naslovom da dobijemo poruku, značenje rada. Ovaj instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom interpretira realnost prema njegovom egzistencijalnom iskustvu. Svi su radovi vrlo osobni, dovedeni do izvjesne ezoteričnosti.

Stilska nedefiniranost i oblikovna nedosljednost omogućuju čitanje ovih holograma na više nivoa. Motivi - uvijek znakoviti, simbolični, nose i nude narativna značenja, asocijativni sadržaj. Time promatrač na ovoj izložbi ima zadatke. Od prvog vizualnog doživljaja pa do otkrivanja elemenata i postupaka do dešifriranja svakog pojedinog rada ili niza, naveo je Borkovsky.

Radovi unutar postava mogu se podijeliti na manje grupe, ustvrdio je. Dodao je kako je presudan autorov dnevni naboj pretočen u likovni (iz)govor.

Tradicija indigo boje

- Čini se kao da Blašković propituje u kojoj je mjeri potrebno misliti, a koliko je neophodno napuštati misao i osloniti se na instinkt koji iznjedruje svježe impulse. Ovi radovi ne pripadaju uprizorenju nekog prepoznatljivog sadržaja bajke, već su dio asortimana osobne pripovijesti o vremenu.

Umjetnik zapravo naglas, vizualno razmišlja. Šetnja postavom sugerira akcionizam, apel, provokativnost, pozive na razmišljanje. Možemo se sjetiti zabrana putovanja, komunikacije, smiješnih maski na licu koje nas guše. Izložba izvještava o doživljaju. Susreti s osobnom memorijom ovise o hrabrosti i drskosti autora. Serioznost rezultata govori o svjesnosti strategije, rekao je Borkovsky za postav umjetnika Blaškovića.

Govoreći pak o likovnim djelima mlade slikarice rekao je da Kristina Kinkela Valčić nudi niz vizualizacija bliskih snovima, koje su od premise do realizacije prošle kroz niz iskustvenih i spoznajnih pomaka, jer za to osjeća potrebu, ali ne postavlja ništa što bi moglo pojmovno obvezivati promatrača.

- Autorica se u postupku služi slikarskim postupcima te nanošenjem debljih slojeva kolora i druge, neslikarske građe. Materijal je tretiran kao nosilac oblika, a odnos autorice prema obama posve je intimistički. Na površinama nalazimo intervencije: slojevanje, premazivanje, prelijevanje boja učinjeno kistovima ili drugim načinima. Umjetnica tako kreira apstraktne, dramatične zapise.

U postavu je naglašen raskošan plavi spektar. Od duboke indigo plave pa do uvodnjenih plavih tonova. Upečatljivost plavetnila prenosi se iz realnog. Od neba, mora, udaljenog pejzaža, plavih očiju do tamno plave odjeće koja se smatra decentnom. Umjetnica kaže: "Likovni element koji se ponavlja u slikarskim radovima je indigo boja koja ima duboko značenje i tradiciju u povijesti likovnog izražavanja". Radovi pred nama izazivaju interes već na prvi pogled.

Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a posve nove bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ponuđena je na dvjema razinama: gledatelja i pojedinog rada. Umjetnica je vezana za doživljaj, ali ne želi biti prijenosnik prepoznatljivog, već prenosi slutnju, fascinaciju gibanja te nestalnosti pojava u prirodi i u nama samima. Ovisno o trenutku raspoloženja, radove možemo doživjeti na meditativan ili dramatičan način, rezimirao je Borkovsky.

Umjetnica osjeća bilo vremena i reagira. Ona istovremeno prikazuje i sakriva. Izaziva nas na opservaciju i doživljaj. Tu je fundamentalna kvaliteta i snaga ovih radova. Ovi radovi zapravo izmiču čvrstom stilskom određenju. Možemo nazrijeti ponuđeni karakter prostora slika. Oblici ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Preporučamo promatraču da se ne trudi prepoznati, već da pokuša osjetiti, rekao je Borkovsky.