(Arhiva Viktora Popovića)
U Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost u Vodnjanu u subotu navečer otvorena je izložba splitskog umjetnika Viktora Popovića »Bez naziva (arhiv apoteka)«, zanimljiva zato što za temu ima upravo ovaj prostor. Ako bi do kraja pojednostavili ovaj projekt, mogli bi ga nazvati »metaizložbom« premda to nije najprecizniji naziv.
Kako stoji u najavi, u ostakljenim dijelovima ormara, kao i njegovim zatvorenim ladicama, više se ne nalaze karakteristične keramičke ili staklene apotekarske stojnice, mjerni ili kakvi drugi uređaji, specijalističke knjige i ostalo. Ipak, njih se prostor nesumnjivo sjeća.
Izložba se sastoji od dva dijela, sitotisaka i ogromnih light boxova odnosno svjetlosnih kutija s fotografijama. Popovića su iz galerije pozvali da napravi projekt, odnosno izložbu za ovaj prostor, a kao polazište poslužio mu je povijesni kontekst prostora i mobilijar, odnosno namještaj koji je sastavni dio prostora koji je danas ispražnjen od sadržaja.
- To mi je bio nekakav poticaj da krenem napraviti istraživanje na tu temu. U tom procesu sam nastojao pronaći neke povijesne fotografije interijera prostora u vrijeme kad je bio korišten kao ljekarna, odnosno apoteka, što nije polučilo uspjeh, kaže Popović.
No onda je u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli u stalnom muzejskom postavu zatekao cjelokupni inventar apoteke Carsko-kraljevske Mornaričke bolnice (namještaj, stojnice, knjige i ostalo), zaštićen i muzealiziran još od početka 1990-ih godina. Od cijelog inventara odabire dvadeset najzanimljivijih apotekarskih stojnica, fotografira ih te tehnikom sitotiska otiskuje na crne grafičke listove.
- Oni su mi izašli u susret dozvolivši mi da snimim pojedinačno te stojnice kako se zovu te posude u kojima su izvorno čuvane supstance tih lijekova, kaže Popović i pokazuje na grafike koje je izložio. Te je fotografske predloške u inverziji otisnuo putem sitotiska, a za boju je koristio supstance suvremenih lijekova od kojih je dobio bijelu boju i s njom su na crnim podlogama otiskivani fotografski predložnici tih stojnica.
Popović je u zadnje vrijeme dosta eksperimentirao baš s tom bojom i s otiscima u kojima je koristio različite vrste materija, najčešće prašinu kao nekakav ostatak i memoriju određenih prostora koji su bili tema za izložbu.
- Znao sam koristiti prašinu na isti takav način da je pretvaram u pigment od kojeg radim boju i s njim se onda otiskuju ti predlošci. Sad je to malo modificirana neka varijanta, kaže on. Bilo mu je inicijalno zanimljivo da se ponovno ta neka vrsta sadržaja nekadašnjeg prostora barem kroz te vizuale nekako vrati u taj prostor. Tu su postavljeni i ovi objekti koji su sačinjeni iz tih fotografija Apoteke koje je snimio prije par tjedana.
Radi se o fotografijama koje su postavljene unutar light boxova, svjetlosnih kutija koje emitiraju svjetlo iznutra i omogućavaju vidljivost te fotografije. Ti su boxovi montirani na elemente namještaja koje je preuzeo iz tih ljekarničkih ormara. Ti light boxovi definitivno daju novu perspektivu ovom prostoru i kada se te kutije na kojima su fotografije prostora Apoteke gledaju, čovjek se pita da li one taj prostor povećavaju ili smanjuju.
- Vjerojatno ga smanjuju, odgovara Popović kroz smijeh, ali istovremeno daju neke nove poglede na prostor, pogotovo u tom prednjem dijelu gdje je prisutnost tog ogledala i stakla unutar tih ormara još više izražena tim refleksijama, kaže on.