GALERIJA NOVO
Pretvaranje ženskih tijela u robu u digitalnom okruženju
(Snimila: Leona Teodorović)
U Galeriji Novo preksinoć je otvorena izložba »Meanwhile in the glossy interface« odnosno »U međuvremenu, u sjajnom sučelju« koja se sastoji od tri rada triju umjetnica, a to su Carmen Roca Igual i Helena Roig Prats iz Španjolske te Dora Brkarić iz Pule.
Trendovi i istina
Radovi se bave istraživanjem procesa komodifikacije (pretvaranja predmeta u robu) ženskih tijela u digitalnom online okruženju što je tema koju su načeli u obliku jednog pretprograma u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci kroz program video screeninga, video radova ovih umjetnica i kroz razgovore sa umjetnicama.
Pretprogram i ovu izložbu kurirala je Elena Apostolovski koja djeluje kao nezavisna kustosica, a u rad Galerije Novo uključena je od samih njezinih početaka te je još uvijek uključena u odabir programa koji se događaju u ovoj galeriji.
- Spojila nas je upravo Dora Brkarić koja se prije godinu dana javila u udruzi Metamedij s prijedlogom za suradnju čiji je rezultat projekt koji je izvela u Istarskom narodnom kazalištu početkom ove godine, a rezultat te izvedbe je i instalacija u Galeriji, objasnila je Marijeta Bradić.
- Dok gledate ovu izložbu, razmišljajte o tome kako tehnologija koju svakodnevno koristimo, a pogotovo telefoni i kompjuteri s kojima se služimo svaki dan, mijenjaju naša tijela i pogotovo na koji način oni mijenjaju našu sliku o sebi, kazala je Apostolovski. »Selfie kamera koju Carmen koristi u videu, znatno mijenja način na koji se mi odnosimo sami prema svojem tijelu. Fotografije koje je Helena izložila više govore o nekoj unifikaciji prikaza, tj. nekim trendovima koje vidimo online više nego o nekoj istini ili nekom autentičnom bivanju. I u radu Dore Brkarić promotrite tu razliku između slike koju vidimo u ekranima i te opipljive instalacije koja, ono i sa svojim mirisom i svojim teksturom, poziva na neki drugačiji angažman«, poručila je kustosica.
Carmen Roca Igual predstavila se video radom »Novel« odnosno »Roman« što je njen diplomski rad i sniman je za vrijeme korone, a druga osoba u videu je njena mama.
- Sve je to počelo jer sam se bavila maskama i glumom, a onda sam shvatila da na Instagramu postoje ti filteri za lice i onda odjednom možete imati lice nekog drugog na svom licu i biti oni, rekla je umjetnica.
Helena Roig Prats izložila je fotografije velikog formata koje je nazvala »Bivanje online je prodaja naših tijela«.
- Mislim da je to neka vrsta istraživanja o tome kako životni stil i online prikazi utječu jedno na drugo. Ovaj moj život u Barceloni, postaje stvarno pojednostavljen poput skupe kave pa odlaska na jogu, pa u ured, objasnila je autorica koja je primijetila i da online svijet postaje gentrificiran jer iza svih vizualnih sadržaja online stoje određeni algoritmi koji daju vidljivost određenim sadržajima, to znači i boji i licu i tijelu. »Ono što vidimo online utječe na ono što radimo, a onda predstavljamo ono što radimo, i onda je to neka vrsta petlje koja nas dovodi do toga da nam se sviđa, kao da pojednostavljuje svaki put sve više i više ili se barem tako čini da mi se dogodi«, kaže. Ovi portreti su poput igranja uloga gdje ona koristi vlastito tijelo kako bi rekreirala ovaj vrlo popularan sadržaj.
Odnos sa kamerom
- To je kao miješanje mog vlastitog iskustva s onim što vidim na mreži i editora, pa, uredite ove slike na neki način da također ne znate koristi li se umjetna inteligencija ili ima malo umjetne inteligencije na slikama pa ne znate točno što se događa na slikama, ali daje vibru, kaže Roig Prats.
Dora Brkarić za svoju je instalaciju nazvanu »Striptiz« inspirirana memorijama i nekim sitnim momentima koji su jako obilježile bivanje u Puli kroz odrastanje i život.
- Otišla sam na Marsovo polje i napravila video gdje snimam sama sebe s kamerom i bljeskalicom i gdje sam stavila istu kameru preko puta sebe. Jako mi je zanimljiv taj odnos kamere koji je jako intiman, koji nekako ide po tijelu gdje sam jako ekspresivna i neko totalno viđenje izvan. Kroz Covid me zanimalo to pitanje, jer smo cijelo vrijeme bili na Zoomu i online i tako razgovarali, pa me potaklo na to kako sebe vidim blizu i kako mislim da neko vidi jako daleko, kaže Brkarić. Njen se rad pretvorio u predstavu koju su igrali u Zagrebu i u Puli tako da se ovdje vidi ta scenografija iz predstave i kostimi koji su bili pokopani na Marsovom a sada su ovako iskopani i izloženi poprimili neki drugi oblik.
Izložba se može razgledati do 21. kolovoza.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
