U Gradskoj galeriji Pula u petak navečer otvorena je izložba slika i grafika pulskog umjetnika Igora Papića.

U ime galerije prisutne je pozravio njen voditelj, Eros Čakić, koji je objasnio da je Papić od njihove generacije umjetnika zasigurno prvi počeo crtati i slikati i već s 13, 14 godina radio stvari o kojima su njegovi kolege i prijatelji tek razmišljali i kada su oni došli na red a uđu u taj svijet, Papić im je zaista bio od pomoći.

Drugovi po umjetnosti

- Nas dvojica smo zajedno jako puno toga prošli u školi i jako smo puno toga prošli i kroz život, kaže Čakić.

On Papića zna, kako je to slikovito objasnio, »otkada su bili fetusi«.

- Naši su se roditelji družili, a rođeni smo iste godine. Znamo se stalno, pojasnio je Čakić koji se osvrnuo na jednu od slika koju je Papić naslikao sa 16 godina, tamo 1976., koja pokazuje koliko je Papić napredno likovno razmišljao, no o tome je više rekao Robert Pauletta koji pripada njihovom »klanu«.

Slično kao i Čakić, Pauletta je preksinoć Papićevu izložbu stavio u kontekst vremena, odrastanja na Verudi, učenja kod profesora Ivana Obrovca. Još u osnovnoj školi Papić i Pauletta imali su zajednički atelje koji je zapravo bio Papićev, ali ga je koristio i Pauletta. Bila je to jedna mala improvizirana kućica, u nekoj korti u Negrijevoj ulici, gdje su znali pobjeći iz škole i vratiti se nekim bitnijim i poštenijim stvarima u kojima su ostali do danas, kako to kaže Pauletta. U to vrijeme, materijali i platna bili su teško dostupni, no tu im je pomagao Igorov ujak Robi Koželj koji ih je naučio kako impregnirati platno, koje platno izabrati, kako slikati uljem, kako se ulje suši i ostale stvari koje su za Papića i Paulettu bile sasvim novi svijet.

(Snimio Mladen Radić)

- Sve nas fascinira Igorova crtačka superiornost, način na koji se može vrlo vješto, brzo i kvalitetno izražavati. Kao klinci smo često bili oko Igora ne bi li gledali kako on to crta i ne bi li možda dio tog talenta prešao i na nas, ali to se nažalost nije desilo, autoironično je komentirao Pauletta. »Igor je poznat i kao majstor, ne samo u postavljanju pregradnih zidova, nego i majstor koji će znati oslikati zid, napraviti mural, skulpturu, reljef ili grafičko rješenje. Nešto malo ga pamtimo i po njegovim izložbama i njegovom radu, međutim te izložbe nisu nikad do kraja dokumentirane. Ne postoji dovoljno video zapisa ili audio zapisa ili fotografija koje bi nas na to mogle podsjetiti. Igor je izborom marginalac i na margini je ostao trajno. Ta njegova dosljedna nedosljednost ima svoju specifičnu težinu. Zato mi je drago da je Igor večeras ovdje u jednoj oficijelnoj salonskoj galeriji koja je pokazala hrabrost da se udalji od ‘igranja karata’ samo s karigima i aševima i u kojoj se zadnje vrijeme posvećuje pozornost i mladim, nadolazećim umjetnicima. Čestitke Igoru da se usudi ući u jedan takav prostor i takav jedan milje. Meni je na ovoj izložbi posebno intrigantno to da on svojim radovima ovdje – grafikama i slikama – nije ograničen materijalnim uvjetima s kojima živi i stvara.

Umjetnost u svakodnevici

- Igor nas nije pokušao zavesti svojom vještinom koja je nevjerojatna i nije nas zavodio motivom koji ćete priuštiti za nešto eura i imati doma i nije uopće ušao u tu neku socijalnu referentnost spram okoline, kazao je između ostalog Pauletta koji je u predgovoru izložbi napisao kako Papić »analizira, iscrtava i slikarski penetrira u mikrokozmos svog (i našeg) svakodnevnog života ne bi li u njemu našao ljepotu i istinu. Upravo tako i tim povodom nastaju složene i slojevite forme slikarskog svijeta koji je dublji od svagdanje svijesti, koji se nalazi ispod kože, ispod kore, ispod mrene i koji je tek na prvi pogled apstraktan«.

(Snimio Mladen Radić)

Papić je bio na otvorenju uz Paulettu i Čakića, no nije puno govorio, ali pokazao je svoju majicu koju je Iggy Pop napravio za pokojnog Davida Bowieja.

Brzoruki umjetnik

- Papić je ilustrator, portretist, tehnički i strip crtač, slikar-kolorist, udaljen od salonskog svijeta umjetnosti, on je jednostavno umjetnik, napomenuo je jednom drugom prilikom Robert Pauletta ističući da je riječ o talentiranom umjetniku brze i vješte ruke.

Papić je nije član niti jednog udruženja i voli otkrivati nove lokacije i prostore za izlaganje svojih radova. Ponekad su to lokacije u kojima se ne bi očekivalo da će biti izložbe, a ponekad se radi o prijateljskim mjestima gdje kongregira pulska umjetnička scena, kao kada je ljetos izlagao u kortilu Gradske radionice.

Povezane vijesti

• PRVI PUT IZLOŽENI MOTIKINI FOTOKOLAŽI: Izložba repariranih radova velikog likovnog umjetnika
• DVA DESETLJEĆA STVARALAŠTVA TEE BIČIĆ: Istra i Venecija, kao dva umjetnička ishodišta
• "ANTUN MOTIKA: FOTOKOLAŽI, IZBOR IZ ZBIRKE ANTUN MOTIKA": Dio istraživačkih radova relativno neistraženog područja širokog autorovog stvaralaštva