U GALERIJI STUDENTSKI centar
Izložba Vanne Janković: Slojevi ljutnje, tuge i prosvjetljenja
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
(Snimio Duško Marušić Čiči)
U galeriji Studentski u sklopu Studentskog centra otvorena je izložba slika pod nazivom "K o n e k c i j a". studentice diplomskog studija Likovne pedagogije Vanne Janković iz Pule.
Pored zanimljivih slika prva stvar koja upada u oči još prije nego se pogleda sama izložba je taj naziv, u razmacima, na ćirilici što nijebez razloga jer je dio Vannine obitelji pravoslavne vjeroispovijesti i sam naziv izložbe vezan je za gubitak osobe, dvije osobe s te obiteljske starne zbog kojih se naziv izložbe piše na ćirilici.
- Radovi su različitih tonova, različitih boja, neki su radovi dosta natrpani bojama i samom tom masom, a neki su dosta čisti. To predstavlja neke faze u mom životu kroz koje sam prvobitno trebala proživjeti taj gubitak pa onda preći preko njega i onda pokazati kakav mi je život bio poslije toga. Kao što uvijek govorim – u svakoj nesreći ima neke sreće, kaže autorica. Te naslage na slikama zato i predstavljaju slojeve njene patnje, njene emocije, ljutnje, tuge i onda u zadnja dva bijela rada malo se mijenja ton, nanos postaje lagan, slabije su boje, slabija je i masa koja je na njima, a tu je i zlatna boja koja simbolizira kao nekakvo prosvjetljenje.
Janković je trenutno na petoj godini fakulteta tako da drži da je ovakav "zidarsko-slikarski" stil u nedostatku nekih stručnijih i pametnijih naziva, njen stil.
- Mislim da sam se dovoljno tražila, taj me smjer i takav način stvaranja zanimaju, kaže ova mlada umjetnica.
Izložbu su pored umjetnice otvorili voditeljica Studentskog doma Josipa Torbarina Pola te moderatorica prof. Sanja Simeunović Bajec. Voditeljica Studentskog doma istaknula je da je veliki broj mladih i nešto manji broj starijih umjetnika u ovoj galeriji imao priliku pokazati svoje radove, a nekima je to bilo jedno od prvih iskustava samostalnih izložbi.
- Put umjetnika nije nimalo lak, pogotovo u današnjem svijetu i zamislili smo da studenti koji ovdje borave i svakodnevno tuda prolaze pogledaju te radove te da se nastavi relacija između njih jer svi studenti ovdje su kasnije publika ovih umjetnika, kazala je Sanja Simeunović Bajec koja je izložbu najavila napisavši kratak tekst kojeg je na otvaranju i pročitala.
- Ciklus emotivno prikazuje tugu i ljubav za onom koje više nema. Slojevi glet mase te gusti impasto namazi sugeriraju bol koju dodatno naglašava bojama: crvenom koja priziva život i ljubav te crnom koja sugerira tugu i dostojanstvo. Dominiraju ispupčene teksture te reljefnost pa se čini kako se slike svojim ispupčenjima odvajaju od podloge.Slike odišu težinom nanosa koji kao da želi iskočiti i zaustaviti vrijeme. Težina koja je istovremeno i snaga tih radova grupira se kao nakupina zemlje. Za pretpostaviti je da će Vannino daljnje stvaranje biti vezano za njena emotivna stanja te će tako ono postati svojevrsni dnevnik njenog osobnog i likovnog rasta. Hoćemo li nakon gustih i teških nanosa primijetiti i čistu liniju kao prizivateljicu nastavljajućeg života, a koja se nazire u zadnjem radu u kojem prevladavaju toplije boje, ostaje za vidjeti, a mi ju očekujemo s nestrpljenjem, kaže Simeunović Bajec koja je konstatirala da Vanni nije bilo lako iznijeti ovaj ciklus te joj je poželjela da nastavi raditi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
