U galeriji Studentskog centra
Izložba fotografija Roberte Weissman Nagy: Alisa u zemlji čudesa i ljepote iza pulskog zida
Sanja Simeunović Bajec, Roberta Weissman Nagy i Sanda Rojnić Sinković
U galeriji Studentskog centra otvorena je izložba "Ljepota" pulske umjetnice Weissman Nagy.
Ovo je već 16. izložba u ovom prostoru, što je napomenula voditeljica Studentskog centra Sanda Rojnić Sinković, pa iako uglavnom služi za prezentaciju radova mladih autora koji ovdje dobiju priliku održati prvu samostalnu izložbu, ponekad svoja djela donesu već eminentni umjetnici kao što je Weissman Nagy. Za to su opet bili zaslužni moderatorica Sanja Simeunović Bajec koja vrijedno osmišljava umjetničku priču u ovom prostoru i Denis Sardoz, kao autor vizualnog identiteta.
Mladi i profesori
- Naša ideja je otpočetka bila da predstavimo mlade, a onda smo odlučili da ćemo predstaviti i naše profesore koji su zaslužni da ti mladi nastave putem likovnosti i umjetničkog svijeta, kaže Simeunović Bajec koja je podsjetila da Weissman Nagy inače radi u OŠ Veli Vrh, a uz to ima i prostor u Rojcu gdje dolaze i mladi, srednjoškolci koji žele svoj put nastaviti na likovnim akademijama i sličnim mjestima, a kasnije dođu ovdje i izlažu.
Iza Weissman Nagy mnogo je izložbi, a ovaj put je pak brodogradilište Uljanik kao jedan od simbola Pule prikazala na jedan drukčiji način. U kompletnom ciklusu postoji 600 fotografija, no ovdje ih je izloženo 78, u cjelinama, stilski izdvojeno, a opet jedinstveno, kao nekakav futurizam, pogled u budućnost iako se ne zna kako će ta "Ljepotica" izgledati, no ove fotografije će biti podsjetnik.
Misli
- Prosječan čovjek ima šest i pol tisuća misli tijekom jednog dana, a ja toliko imam u sat vremena. Ovi izleti po Uljaniku iznjedrili su više od 600 fotografija, međutim nemoguće ih je sve izložiti. Voljela bih da imam veće komade i da sam ih još malo obrađivala, za što još čekam priliku, kaže pulska umjetnica koja očekuje da će iz ovog izvući još dvije, tri izložbe, a htjela bi napraviti i seriju nakita u metalu s obzirom da voli raditi s metalom.
- Zašto sam ovo išla napraviti? Zato što sam negdje napisala u ovim predgovorima da sam odrasla s one strane Uljanikovog zida i nikad nisam mogla ući unutra jer nitko od mojih nije tamo radio. Konačno sam dobila priliku ući unutra kao Alisa u zemlji čudesa. Mene je fascinirao taj prostor koji je sada možda u najtežoj situaciji ikada, koja je nejasna, nejasan je pravac svega skupa, ali imam dojam i da je ovaj grad oko Uljanika u istoj ili sličnoj priči, da ne znamo baš točno gdje smo i gdje idemo, ali u cijelom tom periodu postoji jedna ljepota, ističe Weissman Nagy koja kao primjer spominje ono što su napravili majstori koji su došli raditi u Uljanik, koji su radili u metalu i koji su bili vrhunski zanatlije i arhitekti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
