Koliko čovjek mora biti glup i sebičan da u ovom trenutku, kada je čitav svijet stao, misli na osobni interes. Koliko mora biti jadan da krade i potkrada svoje sugrađane glumeći liječnike, radnike za deratizaciju, volontere… Koliko mora biti mizeran da se oglašava putem javnih mreža i odašilje poruke mržnje naspram drugog i drugačijeg. Koliko siromašan duhom da u svakom činu tuđeg dobročiniteljstva vidi urotu i mjesto za kritiku.
Na sva ta pitanja nema odgovora. Ta' ljudska je glupost neizmjerna, i strah me napisati da je ona praiskonska i k tome, pride, vječna. Ima li glupost protulijeka? Ima! Krenimo od sebe samih i resetirajmo se na način kao što to činimo s računalima. Izbacimo sve suvišno, nevažno, ono što zagađuje naš životni prostor. "Otkažimo" poznanstva negativnima ljudima i njihovim postovima. Izbrišimo sve fotografije nesretnih, bolesnih, mučenih, zgaženih ljudi ako ispod njih, uz 'like-ove' koje i sami tipkamo šakom i kapom, nema konkretnog odgovora što je osoba koja ih šalje učinila da njihova bol nestane, ili se barem umanji. Ne 'lajkajmo' samo tuđe podvige i potpore, već i sami učinimo barem nešto, ono nešto što možemo.
Ne oslanjajmo se na pretpostavku da će dobro učiniti netko drugi u naše ime. Činimo ga sami, ne zbog pohvale i samohvale, činimo ga zbog sebe samih, naše djece, roditelja, susjeda i prijatelja. Stvorimo iz vlastitog doma koncentrične krugove dobrote i već, pobogu ljudi, shvatimo da smo svi u istoj kaši i da meni bez vas ne može biti dobro. Jer, u ovom smo, do jučer samo SF filmu, sada zajedno i živimo ga skupa bez izuzetaka. Vrijeme koronavirusa će proći jer sve, pa i život koji nam je najdragocjeniji, prolazi. No, u ime onih koji dolaze za nama i koji će o ovom vremenu, koje je već sada povijesno, govoriti neka bude dopisano - bilo je to vrijeme dobrih ljudi!