OSVRT
ISTRA: Iz komunikacijskog mobitela
"Dobro je pasalo, kako je moglo!", reče mi tijekom obavijesnog razgovora Evilijano Gašpić, kapo od rovinjskih vatrogasaca, referirajući se na noć kada je plimni val preplavio rovinjsku rivu i samo par sati kasnije od trenutka kada me crijep, u promjeru manjem od tri metra, zaobišao padajući s desetak metara visine na asfalt koji ga je opet, umjesto moje glave, dočekao kao lijepo razlivenu palačinku. Da, dobro je pasalo kako je moglo proći. Glava je na ramenima, a mogla je otići i malo ukrivo. Bogu hvala i na mobitelima, jer u trenutku kada je pod mojim nogama tresnulo, na liniji je bila urednica za koju nekako i vjerujem da bi, u trenutku mobilnog prekida, ako već ne zbog moje glave, onda zbog novih terenskih informacija, zatražila suvislo objašnjenje.
No, da ne dramatiziram. Crijep otkinut snažnim jugom, barem što se tiče Rovinja, koji u tu kategoriju nebeskih oborina uključuje i škurnice kao i dijelove načetih i starih fasada, mogao je pasti bilo kome i bilo gdje (najčešće stari grad) na glavu. A' kad pomislim da sam samo par minuta ranije stojeći na trgu zagledavala u gradski toranj, koji je zbog restauracije već mjesecima okovan skelama i špagama, svjesna sam da sam dobro prošla. Dobro su također, prošli i svi oni koji su upravo zbog kiše zaklon tražili ispod tornja. Što reći osim da su skele i sve ostalo što uz njih ide, od strane izvođača radova bile dobro pričvršćene, što se opet ne može reći za satelitsku antenu u Careri koja je, javljaju mi očevici, također aterirala na glavnu trgovačku ulicu grada. Danas, barem nas nekolicina (a možda se javi i još poneko) imamo razloga za slavlje.
Jutro je uvijek pametnije od noći, što opet pojedinačno ne znači da je odmak od neugodne situacije racionalniji. Jer, najavljuje se nastavak lošeg vremena s kojim raste i adrenalin pojačan profesionalnom deformacijom. Velim ja tako, opet i preko mobitela, slijedećem po redu važnom uredniku kako sam sinoć mogla poginuti pravdajući naravno situaciju u kojoj nisam ovjekovječila fotografiju batane na suhom.
- Draga, drugi put se ukopaj i čekaj. Više sreće drugi put, reče mrtav hladan glas s druge strane valova.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
