PAZIN: Nit' agro, nit' turizam

Lijep dan, vikend pred najavljenu škuru buru i drastičnog pada temperature zraka. Zadnji vikend za "ljetni" đir s brodom, možda i kupanje kod Fraškera ili Fratarskog otoka ili pak izlet negdje u središnju Istru, šetnja prirodom i neizbježan ručak u jednom od stotinu agroturizama? Hm, pitam cure, gdje ćemo danas, barka ili izlet po Istri, naginjajući pritom za more. Jednoglasno me nadglasaju, žele Istru. Popuštam.

Oblačimo trenirke, tenisice, kape i krećemo. Odredište Pazin i dva kilometra duga pješačka staza podno pazinskog Kaštela. Taman sat vremena laganog hoda prilagođen i najmlađima. Ponosni što je princeza svoju prvu pješačku stazu sama odhodala bez uobičajenih povika poput "tata nosi", "mama digni", krećemo na objed. Krećemo prema odabranom seljačkom domaćinstvu, tako dobro, a tako gladni. Dolazimo do željene okrepe, mjesto gdje smo rezervirali i najavili dolazak. Gužva na terasi i u sali ne obeshrabruju nas. Sjedamo za kameni stol, ljubazni konobar sve čini po propisu dobrog domaćina. Naručujem domaće fuže (oni ih mijese) sa zgvaceton od kokoše, ombolo i kobasice te salatu. Obožavam istarske kobasice pa pitam konobara jesu li domaće, njihove ili iz mesnice. Odgovara mi da ih radi susjed, kao i ombolo. Super.

Nije mi zasmetalo to što nam se konobar ispričavao jer je "kuhinja zaplivala", što smo sat vremena čekali jelo, što su fuži bili preslani gotovo na granici jestivosti, već industrijske kobasice koje se prodaju pod domaće istrijanske. Ljubitelj sam kobasica i prepoznajem domaće od industrije. Debelo nadivane, friške za na žar, pune vode jer se meso nije ocijedilo. Shodno tome popucanog su crijeva i meso nekompaktno, kao mljeveno. A o ombolu da ne govorim: najjednostavnija okoštena svježa kremenadla na "posteljici" od krumpira na teću. I šlag na kraju: razvodnjena biska i topla medica. Na koncu su četiri prelijepe mlade mace slasno pojele te odvratne kobasice. Zar vlasnici takvih domaćinstava stvarno misle da su njihovi gosti bedasti da ne znaju razlikovati dobro od lošeg. Ovo mjesto kojeg neću imenovati (jer i loša reklama je reklama) ne zaslužuje epitet agroturizma. Jer nit' je agro, a još manje je turizam, već čista masovka za lake šolde na brzaka. No grazie.

Cristian Bruno GALIĆ