Još nemamo brojke za ovu godinu, ali mislim da smo već sada 'prebacili' brojku koju smo imali lani u ovo vrijeme. Na godišnjoj razini radimo s oko 700 osoba koje dođu kod nas radi mentalnog zdravlja: polovica njih su djeca i mladi, a polovica odrasli. Mislim da smo već sada došli do tog broja, kaže voditelj Službe Velimir Todorović
Velimir Todorović (Snimio Duško Marušić Čiči)
Kako stanje pojedinca u današnjem vremenu izgleda u očima stručnjaka za mentalno zdravlje, saznajemo kroz razgovor s voditeljem Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Istarske županije, Velimirom Todorovićem.
Koliko je, po njegovom iskustvu, proteklih godinu i pol utjecalo na psihičko zdravlje građana te javlja li im se više ljudi u odnosu na razdoblje prije korone, odgovara: „Ono što pokazuju istraživanja koja su rađena u Hrvatskoj, najviše na populaciji djece i mladih, kao i na učiteljima te ostalima koji sudjeluju u procesu nastave, pokazuju da je pandemija jako utjecala na njihovo mentalno zdravlje. Što se tiče odraslih, naše iskustvo je pokazalo da se veći broj ljudi javio i potražio pomoć. Još nemamo brojke za ovu godinu, to ćemo imati na kraju godine, ali mislim da smo već sada 'prebacili' onu brojku koju smo imali prošle godine u ovo vrijeme. Na godišnjoj razini radimo sa 700-tinjak osoba koje dođu kod nas radi mentalnog zdravlja; polovica njih su djeca i mladi, a polovina odrasli. Mislim da smo već sada došli do tog broja, a imamo još dva mjeseca do kraja godine.
Očekujem da ćemo zabilježiti 20 do 25 postotno povećanje broja osoba koje su se javile zbog poteškoća s mentalnim zdravljem. Neke osobe su uvjetovane pandemijom (strahovima, anksioznošću, neizvjesnostima, gubitkom posla i drugim), a neke nisu. Uvijek postoji i onaj broj koji će nam se javiti neovisno o situaciji koja vlada, ali svakako je utjecala i pandemija“.
Koje skupine bi se mogle izdvojiti kao naugroženije, teško je reći, jer ne zatraže svi ljudi pomoć stručnjaka.
"Ne mogu reći kakvo je stanje s populacijom starijih ljudi, jer oni kod nas uglavnom ne dolaze, odnosno dolazi ih jako malo, pa je teško procijeniti u kakvom su oni stanju. Grupe koje su najbrojnije kod nas su odrasli od 30 do 40 godina i djeca od 10 do 18 godina. To su dvije skupine koje su najzastupljenije i najčešće nam se javljaju“, navodi Todorović.
Na upit jesu li primijetili povećan rasta ovisnosti u doba pandemije, Todorović pojašnjava da ne bilježe neki značajan rast u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu. „S obzirom da sam već puno puta na to pitanje odgovarao, ono što morate razumjeti je da ljudi ne uzmu drogu pa se jave kod nas. Ovisnost se razvija godinama. Ako je povećan broj ljudi počeo uzimati drogu sada, mi ćemo to vidjeti tek za nekoliko godina. Brojke koje sada uspoređujemo su otprilike na istoj razini kao i prošle“, ističe.
Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)
Što se tiče korisnika, oni dolaze iz cijele Istre, mada su Puljani najbrojniji. "Povezani smo s Porečom, Rovinjom, Pazinom Labinom; liječnici šalju osobe iz tih područja k nama. Brojke iz 2020. pokazuju da su ipak tri četvrtine korisnika s Puljštine", navodi Todorović.
Na pitanje provode li edukativna predavanja o prevenciji nekim usmjerenim skupinama (učenici, studenti, zaposlenici), naš sugovornik navodi: „Da, iako je ove godine to bilo malo teže, odnosno nikako moguće organizirati. Uglavnom radimo sa školama i imamo preventivne tribine o temi ovisnosti s učenicima drugih razreda srednjih škola te predavanja za njihove roditelje, naročito u mjesecu borbe protiv ovisnosti. Prošlih godina to nije bilo moguće organizirati jer je sve bilo online, a online tribine i nisu baš neka sreća; djeca nisu bila u školi, tako da je to bilo vrlo teško organizirati, pa smo sve odgodili za neka sretnija vremena. Ove godine se čini da ćemo to moći napraviti, pa ćemo tijekom Mjeseca borbe protiv ovisnosti krenuti s tribinama, kaže Todorović.
Cilj je, veli, educirati i mlade o znanstveno utemeljenim činjenicama o ovisnosti jer se često barata lažnim faktima i neprovjerenim informacijama.
"Želimo educirati i roditelje s kojima radimo na tome da što ranije prepoznaju situaciju u kojoj dijete počne eksperimentirati s drogom te da potraže tretman. Važno je istaknuti da je situacija kod srednjoškolaca, uvjetno rečeno, lakša pošto su još uvijek pod prismotrom roditelja i nastavnika, pa je problem lakše detektirati i može im se brže pomoći dok su još u fazi eksperimentiranja. Kad ljudi stariji od 25 godina potraže našu pomoć, to je već teže, jer se ta skupina najčešće javlja kad već nastupe neke posljedice, koje su najčešće zakonske ili teže zdravstvene prirode. Na godišnjoj razini imamo predavanja za stručnjake iz cijele županije koji se bave uglavnom mladima i njihovim problemima i to su teme koje se tiču mentalnog zdravlja. Važno nam je da stručnjaci koji rade s mladima (mislim na bolnice, sustav za socijalnu skrb, domove, škole) što prije prepoznaju problem mentalnog zdravlja i da upute dijete u tretman ili mu pomognu u okviru svoje institucije. Naime, pokazalo se da rana intervencija po pitanju mentalnog zdravlja može spriječiti kasniji razvoj ovisnosti. Ako dijete dobije podršku i s njim se sustavno radi, onda su puno manje šanse da će kasnije posegnuti za nekim rizičnim ponašanjem, bez obzira radi li se o drogi, alkoholu ili kocki. Imali smo i dva uspješna webinara o tome. Jedan je bio o temi psihologije transrodnosti, a drugi je bio upravo o tome kako je pandemija utjecala na mentalno zdravlje učenika i ostalih djelatnika u odgojno-obrazovnom procesu“.
Upitan na koji način osoba može pomoći sama sebi ili nekome bliskome ukoliko primijeti da joj se počelo narušavati mentalno zdravlje, Velimir Todorović odgovara da je ključno najprije problem prepoznati.
"Gomile knjiga samopomoći su napisane i svaka od njih može biti relevantna za nekoga tko to želi. Mislim da je prvi korak kako to prepoznati, a ne što napraviti. Važno je redovito se pitati „kako sam, jesam li zadovoljan, što mi treba, što mi nedostaje, kakav sam s drugim ljudima, kakvi su oni sa mnom?“. Bilo bi dobro da ljudi ovakvim pitanjima provjere kako funkcioniraju i ako osjete da nešto nije u redu ili ih nešto muči, da sami pokušaju nešto napraviti. Ponekad ljudi potraže pomoć prijatelja i dobiju neki savjet ili podršku nekoga tko je bio u sličnoj situaciji. Problem nastaje kad to čovjek ne može riješiti i kad se patnja produži. Tada bi bilo najbolje javiti se stručnjaku, psihologu ili psihijatru koji može proći taj proces i tretman zajedno s osobom i pomoći joj. Ali ključno je prepoznati, jer smo često preokupirani mnogim stvarima i ne znamo što je nama, što je našim bližnjima. Bavimo se nekim nevažnim stvarima, a važne prolaze pored nas“, zaključuje.
Nedvojbeno je da živimo u vrlo izazovnom vremenu u kojemu je naglasak na mentalnom zdravlju od iznimne važnosti. Izazovno vrijeme traži i stabilnost uma, a sada je ta potraga možda izraženija nego ikada prije, ili smo je samo više svjesni. Doduše, kako tko. Nekim ljudima je danas pomoć potrebnija, a nekima su draže trivijalne teme. No, one mogu biti itekako sklizak teren na kojemu ne primjećujemo stvarno svoje ili mentalno stanje bliske nam osobe.