NA VELEBITU STRADAO UMIROVLJENIK

NAPAD ZVJERI: Medvjed mu odgrizao palac i dio noge, spasili ga njegovi psi

| Autor: Marinko GLAVAN

Ni psi ni ja nismo ga čuli ni vidjeli, dok odjednom nisam čuo riku. Okrenuo sam se, a medvjed je već bio na stražnjim nogama. U tri skoka već je bio na meni. Potom mi je odgrizao palac lijeve ruke. Psi su skočili na njega, lajali, pokušavali ga otjerati. Medvjed se okrenuo na njih, a ja sam u tom trenutku potrčao prema stablu i krenuo se penjati na njega. Medvjed me je vidio i ponovo krenuo na mene...

Moji psi, labradori Nera i Tedi, vjerojatno su mi spasili život u napadu medvjeda. Da njih nije bilo, tko zna bih li sada pričao s vama, kaže Božo Nekić, umirovljenik iz Vratnika na Velebitu koji se u riječkom KBC-u oporavlja od teških ozljeda zadobivenih prošle nedjelje u šumskom predjelu Plan, blizu Vratnika, gdje ga je napao medvjed. Nesretnog je Nekića medvjed napao u čak dva navrata, odgrizavši mu palac lijeve ruke i teško mu ozlijedivši lijevu potkoljenicu, uz brojne ugrize, hematome i ogrebotine koje je zadobio po licu, ramenu, kukovima i ostalim dijelovima tijela.

Napad se dogodio u poslijepodnevnim satima, kada je Nekić otišao u obližnju šumu prošetati pse, u kraju u kojem je proveo djetinjstvo, a sada provodi umirovljeničke dane i koji, kako kaže, poznaje kao svoj džep.

- Rodom sam iz Vratnika, tu sam živio do svoje petnaeste godine, a nakon što sam odradio radni vijek u Rijeci, ovdje smo se vratili supruga i ja i naši psi, kako bi u miru i čistoj prirodi proveli umirovljeničke dane, kaže 68-godišnjak koji je u nedjelju popodne kao i obično, izašao s psima u šetnju.

Predah na kamenu

- Svakoga dana šećem s psima. Obično po polju i livadama ili uz cestu, ali u nedjelju je familija otišla na more, na kupanje, a ja sam odlučio s psima otići u šumu, gdje imamo svoju zemlju, kako bih usput vidio koja ćemo stabla posjeći iduće zime za drva za ogrjev. Nije to daleko od sela, možda kojih sedamsto metara, ali nakon nekog vremena sam odlučio malo predahnuti i sjeo na kamen, a psi su bili pokraj mene, kaže Nekić, kojega je iz spokoja prenulo rikanje medvjeda.

- Ni psi ni ja nismo ga čuli ni vidjeli, dok odjednom nisam čuo riku. Okrenuo sam se, a medvjed je već bio na stražnjim nogama. Nisam se ni snašao, a on je u tri skoka već bio na meni. U rukama sam imao mobitel i štap, ali mi je odmah razbio mobitel, zgrabio štap, pregrizao ga, a potom me zgrabio i za palac lijeve ruke koji mi je odgrizao. Psi su skočili na njega, lajali, pokušavali ga otjerati. Medvjed se okrenuo na njih, a ja sam u tom trenutku potrčao prema najbližem stablu i krenuo se penjati na njega. Medvjed me je vidio i ponovo krenuo na mene. Zgrabio me zubima i pandžama za list lijeve noge i počeo me vući dolje. Razderao mi je cijelu nogu, otkinuo komad mišića i kože, ali psi su ga uporno napadali pa me pustio i opet se okrenuo prema njima i uskoro nakon toga napokon odustao od napada i otišao u šumu, opisuje Nekić dramatične trenutke borbe za goli život.

Je li bila riječ o ženki ili mužjaku, odraslom ili mladom medvjedu, kaže kako je u takvoj situaciji nemoguće razabrati.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter