Maslinar i somellier Alen Štucin iz Labina: " NITKO NE ZNA KOLIKA ĆE BITI CIJENA MASLINOVOG ULJA NA JESEN"

Žao mi je kada vidim puno zapuštenih maslinika, najviše ih ima u općini Fažana - Alen Štucin

Alen Štucin iz Labina treća je generacija maslinara u svojoj obitelji, s maslinicima u Fažani te u Labinu, na lokacijama Gondolići i Ripenda. Ukupno ima oko 900 stabala maslina i godišnje proizvede od 500 do 600 litara maslinova ulja. Uz to, prošle je godine u Vodnjanu završio za somelliera maslinova ulja kod profesora Marina Krapca i Melinde Cosetto.

- Polovicu maslinika s oko 400 stabala imam u Fažani, na djedovini. Nasljedstvo je to mog noneta Antona Dikovića koji mi je ostavio oko 12 tisuća hektara maslinika. U Gondolićima imam devet godina star maslinik, a prije dvije godine zasadio sam ih i u Ripendi. Riječ je o mladim nasadima s oko 500 maslina pa je 95 posto proizvodnje u Fažani, govori nam Alen, inače hotelijersko-ugostiteljski radnik, koji je zajedno s bratom Sandijem i ocem Teodorom 1998. godine krenuo u maslinarstvo.

Veći maslinari nemaju dovoljno ljudi za berbu. Mi manji to rješavamo u krugu obitelji, kaže Alen

Prvi koraci bili su im krčenje i čišćenje zapuštenog maslinika u Fažani kako bi ga priveli svrsi.

- Na početku je bilo teško, bila je to prava mala džungla koju smo tri godine čistili i pripremali za početak sadnje. Nakon što smo pripremili teren, zasadili smo sadnice istarske bjelice, leccino i pendolino koje smo nabavili preko Grada Labina i Istarske županije. Prva berba donijela nam je dvadeset kilograma starih maslina i to nakon tri godine autohtonih karbonaca i buža koje su bile tamo od ranije. Mi smo ih pomladili pa je prva godina bila mršava, ali najvažnije je bilo da smo krenuli, kaže Alen o svojim počecima.

Zatim je svake godine sadio 50-80 novih stabala maslina, do današnjih 400 u Fažani. U Gondolićima pored labinskog starog grada prije deset godina zasadio je 90 maslina, a u Ripendi prije dvije godine 400 stabala sorti Plominke, Istarske bjelice, Buže, Coratine, Carolea, Leccino, Pendolino i Cipressino. O bavljenju maslinarstvom i situaciji u toj grani poljoprivrede kaže:

- Za mene je maslinarstvo opuštanje od mog glavnog posla u ugostiteljstvu i to mi je malo ozbiljniji hobi. Maslinarstvo mi znači čuvati nešto naše, tradiciju i naše vrijednosti. Unatoč velikoj volji i želji, kao i cijela poljoprivreda svake godine ovisimo o vremenskim uvjetima, bolestima i štetočinama, ali ja sam za sada zadovoljan. Žao mi je kada vidim puno zapuštenih maslinika, najviše ih ima u općini Fažana, samo oko moje parcele ih je pet, šest zapuštenih. Ti zarasli maslinici su uglavnom u državnom ili u vlasništvu ezula. Ja bih ih uzeo u najam, ali tome nikad kraja jer država stalno mijenja zakon o poljoprivrednom zemljištu i otežava rješavanje problema, a ezula nema ili ih ima puno nasljednika, a nisu riješili imovinsko-pravne odnose. Država već jednom mora riješiti taj problem, mora presjeći to jer godine prolaze a problem ostaje.

Osvrnuo se Alen i na inflaciju, poskupljenja, divljanje cijena i povećane troškove proizvodnje maslinova ulja, što će na kraju rezultirati i njegovim poskupljenjem.

Brat Sandi u berbi

- Počelo je već ovoga proljeća poskupljenjem gnojiva, a zatim su porasle cijene plavog dizela i zaštitnih sredstava. Cijene za gospodarstvo stalno rastu tako da će, po svemu sudeći, poskupjeti i maslinovo ulje. Nitko ne zna kakva će mu biti cijena na jesen, nitko se ne usudi prognozirati. Već sada se maslinovo ulje iz prošlogodišnje berbe prodaje na tržištu od 120 do 150 kuna za litru. Nova cijena ovisit će o daljnjim poskupljenjima, inflaciji, ali i o tome kako će masline roditi, kakvi će biti randmani ulja i troškovi. Nije lako dizati cijenu kada kupovna moć pada, treba voditi računa i o stalnim kupcima. Očekujem probleme u proizvodnji, iako ulja uvijek fali jer je jako traženo. Ja svoje ulje plasiram uglavnom na kućnom pragu, dobro ide, a potražnja za našim uljima raste pa sam zemlju oplemenio, očistio, zasadio i priveo svrsi, kaže.

Što se planova tiče, vidjet će kako će proći ovo u Ripendi, ovisno o klimatskim uvjetima. Ako bude dobro, i dalje će saditi masline, ako ne, možda će preći na neku drugu kulturu, govori Alen koji je stekao i diplomu somelliera maslinova ulja. Što mu je ona donijela i što mu znači?

Alenova maslinova ulja ovjenčana su brojnim nagradama

- Puno sam bolje upoznao karakteristike i dobrobit maslinova ulja, mogu prepoznati dobra i loša ulja, kako se sljubljuju s hranom, uz koje jelo idu koje sorte i vrste kao što je to s vinima. Kako kombinirati ulja i jela i to preporučiti ljudima da mogu i oni prepoznati bogatstvo sorti i njihovih osobina jer nisu sva ulja ista. Razlike su u pikantnosti, voćnosti, gorčini… Time u jelu dobivamo jedan nov, dodatni okus, doživljaj i kvalitetu. Treba raditi na promociji i prezentaciji ulja i njihovih karakteristika. Bilo bi dobro kada bi u restoranima konobari, kao što preporučuju vina za pojedino jelo, znali preporučiti i određeno maslinovo ulje, a ne staviti bilo koje na stol, predlaže Alen.

Prognozira da će nova maslinova ulja sigurno biti bolja nego ove godine, ali još je daleko do berbe. Muči ga suša koja je počela stvarati probleme. Kod većine maslinara je problem i nedostatak radne snage.

- Veći maslinari nemaju dovoljno ljudi za berbu. Mi manji to rješavamo u krugu obitelji. Falit će u maslinarstvu radnika kao i svugdje, zaključio je Alen koji ne brine za budućnost. Obiteljsku tradiciju nastavit će pa i širiti njegov i Sandijev sin koji su se već sada polako uključili u posao i pomažu.