Tijekom svibnja i lipnja 2023. godine Javna ustanova Nacionalni park Brijuni je, u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli provela arheološko istraživanje nekoliko suhozidnih struktura na padinama brda Kosir (Rankun) na Velom Brijunu. Na temelju podataka poznatih još od početka 20. stoljeća pretpostavljalo se da se na toj lokaciji nalazi brončanodobna nekropola, a istraživane su strukture smatrane tumulnim grobovima (grobnim humcima) stanovnika Brijuna iz 2. tisućljeća prije Krista.

Tom su prigodom detaljno istražene četiri strukture, dok je dodatno evidentirano njih još 47, u različitim stanjima očuvanosti. Rezultati istraživanja, međutim, nisu potvrdili hipotezu o njihovoj grobnoj funkciji, niti su omogućili njihovo pouzdano vremensko smještanje u brončano doba.

(Javna ustanova Nacionalni Park Brijuni/VESELJKO BAŠIĆ)

- Tijekom ožujka i travnja 2024. godine suradnja dviju ustanova nastavljena je istraživanjem brončanodobnog tumula na samome vrhu brda Kosir, koji je između 1906. i 1912. godine istražio i opisao arheolog i konzervator Anton Gnirs. Novi, revizijski iskop proveden je u sklopu planiranog uređenja prapovijesne poučne šetnice, koja će posjetitelje voditi duž obronaka brda Kosir te završavati upravo na njegovu vrhu, s tumulom kao središnjom točkom staze. Revizijska arheološka istraživanja često predstavljaju poseban izazov jer, osim drevnih materijalnih tragova, arheolog mora interpretirati i nalaze ranijih istraživača. Gnirs ne iznosi podatke o samoj strukturi tumula, već opisuje kameni sanduk s ostacima kostura odrasle osobe, položenim na postelju od morskih oblutaka, te ulomke keramičkih posuda kao grobne priloge. Pretpostavlja da je grob već u prijašnjem razdoblju bio opljačkan. Prošloga je tjedna, osim ispražnjenoga kamenog sanduka, djelomično prekrivenog razlomljenom pokrovnom pločom u koju je kasnije urezano ime »Paul Tenzer«, bio vidljiv i suhozidni vijenac promjera sedam metara koji je okruživao grob. U sklopu revizijskog istraživanja, uz već poznate i očekivane nalaze iz različitih povijesnih razdoblja (od prapovijesne do moderne), pronađen je i iznimno vrijedan nalaz: cjelovit ljudski kostur, navodi Veseljko Bašić, kustos iz Javne ustanove Nacionalni park Brijuni.

Ono što je dodatno iznenadilo istraživače bile su okolnosti njegova nalaza. Kostur je, kako vele s Brijuna, bio položen ispružen na leđima, neposredno ispod suhozidnog vijenca, bez ikakve grobne konstrukcije – što odstupa od uobičajene prakse brončanodobnih ukopa, koji uključuju zgrčen položaj tijela unutar kamenog sanduka i prisutnost grobnih priloga. Na temelju zdjelične kosti utvrđeno je da se radi o muškoj osobi, a duljina bedrene kosti sugerira visinu od približno 178 cm.

Izmiješani nalazi

- Budući da kontekst ukopa nije omogućavao precizno određivanje vremenskog razdoblja, a pronađeni su i izmiješani nalazi iz gotovo svih razdoblja brijunske prošlosti (od prapovijesne i rimske keramike do čahure metka), uzorci kostiju poslani su na laboratorijsku analizu metodom radiokarbonskog datiranja (C14). Rezultati su pokazali da je muškarac vjerojatno živio u prvoj polovici 14. stoljeća. To je razdoblje istarske povijesti bilo obilježeno političkim previranjima, društvenim i gospodarskim promjenama, ali i teškim zdravstvenim krizama – poput epidemije kuge 1312. godine, koja je teško pogodila Brijune i Pulu, pri čemu je propalo i pet samostana, uključujući onaj uz baziliku sv. Marije na Velom Brijunu. Od 1331. godine otočje dolazi pod mletačku vlast. Iako materijalni ostaci ne omogućuju određivanje razloga zbog kojeg je srednjovjekovni muškarac pokopan unutar prapovijesnog tumula, vrijedi istaknuti da se slični sekundarni ukopi u prapovijesne grobove u Dalmaciji najčešće datiraju upravo u kasni srednji vijek, navodi Bašić.

(Javna ustanova Nacionalni Park Brijuni/VESELJKO BAŠIĆ)

Ovo vrijedno i neočekivano otkriće još jednom potvrđuje slojevitost i kompleksnost povijesti Nacionalnog parka Brijuni te važnost revizijskih arheoloških istraživanja.

- Uobičajena praksa u arheologiji jest da se najmanje 10 posto nalazišta ostavi neistraženo, kako bi buduće generacije, s naprednijim alatima i metodama, mogle dobiti cjelovitiju sliku prošlosti. Radiokarbonska metoda datiranja razvijena je tek krajem 1940-ih godina – više od tri desetljeća nakon što je Anton Gnirs istraživao ovaj lokalitet. Nadamo se da će buduća istraživanja na ovom i drugim lokalitetima Nacionalnog parka Brijuni dodatno doprinijeti razumijevanju bogate i višeslojne povijesti ovoga iznimnog otočja, zaključuje Reanna Brajković Relić iz službe za odnose s javnošću NP Brijuni.

Povezane vijesti

• Gradnja i krajolik od prapovijesti do srednjeg vijeka
• Veliko otkriće: rimska gradska kuća, vjerojatno i bazen u kultne svrhe!
• PROBNO ISTRAŽIVANJE NA BRDU SV. MIHOVILA U PULI Pronađeno dvadesetak grobova groblja koje se prostiralo oko samostana