USKORO STO GODINA OD PALJENJA NARODNE ČITAONICE U PULI
AKADEMIK BRATULIĆ: Puli, Istarskoj županiji i Sveučilištu želio sam pokloniti 15 tisuća svojih knjiga koje su neprocjenjivo vrijedne, ali me izbjegavaju. A s tim knjigama smo mogli obnoviti spaljenu Narodnu čitaonicu
Gradu Puli i Istarskoj županiji poručio sam da dođu uzeti moje knjige. Ako neće, za to mi ništa ne moraju platiti. No oni mi ne odgovaraju još otprije prošlog Božića kad sam im poslao dopis. Iskreno, zadnjih desetak godina, još od 2008., nudim svoju biblioteku na poklon mojoj Istri i Puli. Najprije sam to preko jedne osobe ponudio Sveučilištu u Puli. Odmah sam shvatio da njih to ne zanima te da ne prepoznaju njihovu vrijednost. Nudio sam svoje knjige i 2012., kao i prošle godine, ali ništa. Ljudi su, znate, po svojoj prirodi ograničeni. I zato ne želim više ni s kim od njih razgovarati, kaže Bratulić
"Imam 80 godina i ako mi se nešto dogodi, ne znam što će moja djeca s gomilama knjiga smještenih na svim slobodnim površinama našeg stana". Kaže mi to u svom stanu u Jurjevskoj u Zagrebu akademik Josip Bratulić, povjesničar hrvatske i slovenske kulture, glagoljaš, izdavač, izvanredno pametan i obrazovan čovjek, erudit čija je životna strast zadnjih 67 godina skupljanje knjiga.
Njih oko 15 tisuća pokupovao je po raznim antikvarijatima, a počeo je davne 1952. godine s jednom Marulićevom knjigom. Od tada i pazinske gimnazije gutač je knjiga. Iznad stana, sastavnog dijela kuće nekad poznatog Židova Fellera koji se obogatio na eliksiru života prodavajući ga po cijelom svijetu, nalazi se tavan: golem, prostran, prepun knjiga od poda do vrha. "Dođite, idemo gore", kaže mi nakon što smo obišli sve prostorije. Krcate su knjiga. Svaki slobodan centimetar je polica, prava ili improvizirana. Nevjerojatan prizor.
Penjemo se drvenim stepenicama. Škripe od starosti i težine koju stvaraju i tu porazmještene knjige. Gazimo po njima, doslovno. "Grijeh je to, akademiče", kažem Bratuliću. Nema ničeg goreg nego hodati po knjigama. To je kao da gaziš po čovjekovoj duši, emociji i identitetu. Zbog toga se loše osjećam, no on me uvjerava da ne možemo drugačije nego tako.
Količina od 15 tisuća njegovih knjiga gotovo je istovjetna broju knjiga koje su 1933. nacisti spalili na berlinskom Opernom trgu. Tad se palilo sve što je bilo nenjemačko.
Bojim se da bi ljut, razočaran i nemoćan zbog onih kojima knjige želi darovati, a oni ih ne žele preuzeti - akademik Bratulić knjigama također mogao potpaliti vatru...
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
