ZNAMENITE ŽENE
Bez njih NOB ne bi uspio: Velebna smotra Istrijanki dokazala herojsku ulogu žena u ratu
(Arhiva Glasa Istre)
Početkom svibnja obilježava se 80. obljetnica Dana pobjede nad fašizmom. Istrijanke su aktivno sudjelovale u toj borbi. Žene koje su se priključile partizanskom pokretu su svoje djelovanje najviše ostvarivale kroz Antifašističku frontu žena. Prva Zemaljska konferencija AFŽ Jugoslavije održana je od 6. do 8. prosinca 1942. u Bosanskom Petrovcu.
Hrabrost i posvećenost
Cilj Konferencije bio je povezati sve antifašističke organizacije žena koje su djelovale u okviru NOB-a u jednu organizaciju i stvoriti organizacijsku strukturu pokrajinskih, oblasnih, okružnih, kotarskih, općinskih i mjesnih odbora. Prva oblasna konferencija AFŽ-a za Istru, održana 22. i 23. srpnja 1944. godine u šumi Gozdac, pored sela Rašpor na Krasu, bez sumnje bila je najmasovnija borbena smotra održana za vrijeme NOR-a u Istri i cijeloj Hrvatskoj.
Na konferenciju je pristiglo oko 3.000 sudionika, među njima i 1.500 žena. Konferenciju je vodila Dina Zlatić, predsjednica oblasnog odbora AFŽ Istre, koja je ujedno bila i urednica dvojezičnog časopisa "Istranka - La donna Istriana", tiskane 1944. godine. Ta velebna smotra istarskih žena dokazala je herojsku ulogu žena u ratu, bez kojih NOB ne bi uspio, ali je i postavila temelje na kojima se i dalje gradila ravnopravnost istarskih žena u društvu. Omladinke su se često uključivale u partizansku kurirsku službu.
Primjerice kurirka Milka Milotić na području Gradine kod Vrsara raznosila je partizansku poštu i letke, s njom Milka Žužić, Ana Sirotić, Neta Maras Živolić i mnoge druge. U ratnim uvjetima žene su pokazale hrabrost i posvećenost pravednim ciljevima.
Uspjeh istarskih žena u borbi protiv fašizma za vrijeme Drugog svjetskog rata te sami počeci organizacije AFŽ-a u Istri niču na plodnom tlu revolucionarnih zbivanja radničkog pokreta u kojem su djelovale i žene.
Nit se provlači od socijalistkinja istarskog poluotoka, među kojima se istaknula Giuseppina Martinuzzi; zatim tu su žene rudara Labinske republike kao i žene seljaka koji su digli revolucionarnu Proštinsku bunu. Iste godine, 1921., u Puli djeluje Žensko komunističko društvo "Rosa Luxemburg" oko kojega su se okupljale žene koje su se u ilegali borile protiv fašističkog režima.
Veliki dio njih morao je pribjeći iz Istre (koja je tada bila dio Kraljevine Italije) u Kraljevinu Jugoslaviju, a vratile su se tek nakon 1947. Nadalje, tu su žene Tinjanštine i Supetarštine koje su štrajkale 1931. Ne smijemo zaboraviti ni žene istarskih antifašista i komunista koji su između dva rata bili osuđivani na robiju po zatvorima Pule, Kopra, Trsta i širom Italije. Naposljetku, dolazimo do onih žena koje su u okvirima siromaštva snosile sav teret i patnju međuratnog razdoblja.
Žene su svojim djelovanjem u teškim okolnostima znatno doprinijele tome da Narodnooslobodilački pokret u Istri postane masovniji. Do polovice 1943. veliki broj žena bio je uključen u pokret i djelovale su zajedno s muškim suborcima u jačanju i širenju pokreta. Već 1942. u Istri djeluje na desetke vrlo aktivnih žena u NOP-u, a krajem 1942. i početkom 1943. osnovani su i prvi odbori Antifašističke fronte žena u Pazinu i okolici, Puli, Buzeštini, Rovinju te na Poreštini.
U mnogim istarskim selima žene nisu mogle pratiti štampu AFŽ-a, primjerice listove Drugarica i Goranka ili Primorka. Razlog tomu je vrlo jednostavan: starije žene ili nikad nisu naučile čitati i pisati, ili su za vrijeme talijanske vladavine to zaboravile, dok su mlađe pohađale samo talijanske škole i služile se tim jezikom. Tečajevi za odrasle i čitalačke grupe, pisanje parola, partizanske pjesme, riječi ostalih aktivistica i aktivista na sastancima, sve je to pomoglo da se neznanje prevlada.
Ubrzo su žene sve slobodnije istupale na sastancima, pisale dopise za AFŽ-ovsku štampu te ispisivale ceste parolama. U to vrijeme u Istri je bila i Maca Gržetić, tadašnja predsjednica Glavnog odbora AFŽ-a za Hrvatsku. Prisustvovala je brojnim sastancima te je, prema riječima Dine Zlatić, bila zadovoljna dobrom organizacijom i spremnošću žena da se bore te njihovom željom da uče.
Broj žena u NOO-ima stalno se povećavao. U mnogim selima žene su na masovnim sastancima zahtijevale od muškaraca da idu u partizane. U selu Bokordići je cijeli NOO bio sastavljen od žena. Negdje su se brže, a negdje sporije razbijala stara shvaćanja o položaju žene u društvu. Negdje su i partijske organizacije teže shvaćale ta nova kretanja. Važnu ulogu imale su i kotarske konferencije. Do oblasne konferencije bilo je već preko 500 žena u seoskim, kotarskim i okružnim NOO-ima, ali padale su i nove žrtve.
Marija Kopitar, koja je bila delegat Istre i izabrana za člana ZAVNOH-a na drugom zasjedanju, odvedena je od strane Nijemaca 1944. u logor. Zatim, ubijena je i spomenuta Štefanija Ravnić. Nakon njene smrti članica oblasnog NOO-a postaje Zora Matijević, a kada je i ona uhapšena i odvedena u njemački logor Ravensbrück, članica oblasnog NOO-a postaje Dina Zlatić.
Sjećamo se još hrabrih žena u Istri tijekom II. svjetskog rata.
Neda Knifić (1925.-1944.), rođena u Senju, kao gimnazijalka odlazi već 1941. u NOB. Bila je zadužena za kulturno-prosvjetnu djelatnost. Godine 1943. Neda po političkom zadatku dolazi u Istru gdje je bila cijenjena među omladincima Istre. Na dan 1. svibnja 1944. poginula je u dolini Raše gdje joj je poslije rata podignut spomenik.
Ruža Petrović (1911.-1958.), istarska heroina, antifašistica. Zbog pomaganja partizanima odvedena je 22. srpnja 1944. iz sela Režanci u fašistički garnizon u Savičenti. Poslije rata Ruža Petrović bila je jedna od utemeljiteljica Udruge slijepih Županije istarske - Pula, u kojoj je prva obnašala dužnost potpredsjednice.
Olga Ban (1926.-1943.), hrvatska antifašistica i narodna heroina Jugoslavije. Olga 1943. godine odlazi u Gorski kotar i bori se u redovima primorsko-goranskih jedinica. U svibnju 1943. godine vratila se u rodni kraj i pomagala organiziranje omladine i žena u NOP.
Zajedno sa svojim ocem 16. lipnja 1943. godine primljena je u Komunističku partiju Jugoslavije u partizanskoj vojnoj bazi kod sela Brgudca pod Planikom. Osmog listopada 1943. godine Nijemci su opkolili njezinu rodnu kuću i uhitili je zajedno s bratom i ocem. Nju i oca su istog dana strijeljali na pazinskom groblju, a brata su odveli u koncentracijski logor Dachau.
Giustina Abbà (1903. - 1974.), zaposlena u tvornici duhana u Rovinju 1942. godine, Abbà, koja se te godine pridružila tajnoj Komunističkoj partiji, organizirala je uspješan štrajk "protiv gladi i rata" s ostalim radnicima. Fašistička milicija i karabinjeri intervenirali su, potisnuli demonstracije i uhitili Giustinu i drugove koji su se najviše izložili.
Puštena na slobodu, uskoro je bila među osnivačima rovinjskog narodnooslobodilačkog pokreta. Giustina Abbà bila je, uz oca i sina, prva Talijanka koja se pridružila partizanskom pokretu Istre. Nakon Drugog svjetskog rata bila je aktivna, sve do svoje smrti, u Rovinjskom antifašističkom ženskom frontu.
Marija Medica (1924. - 1944.) i Lina Zacchigna (1922. - 1944.) - u proljeće 1944. Marija i Lina izabrane su za delegate Oblasne konferencije Ujedinjenog Saveza Antifašističke Omladine Hrvatske koja se održala u Trsteniku, na Krasu. Aktivno rade na razvijanju omladinskog pokreta, a pogibaju na putu između Brutije i Valice 28. ožujka 1944.
Svakako treba zapamtiti časna imena Liče Faraguna, Marija Maretić, Ana Guštin, Franceska Bodi, Tonka Lorencin i mnogo nepoznatih hrabrih žena koje su se žrtvovale za opći društveni boljitak.
Priznanje za požrtvovni rad
U ožujku 1945. predstavnice antifašistkinja Istre primio je u Beogradu maršal Tito i odao im priznanje za njihov požrtvovni rad. Međutim, u to vrijeme u Istri su se još uvijek nalazile njemačke snage. Tek krajem travnja 1945. na istarsku se obalu iskrcavaju jedinice 4. Jugoslavenske Armije. Članice AFŽ-a pomagale su im pri iskrcavanju, prijevozu municije i opreme na položaje.
Bila je to jedna od posljednjih akcija istarskih žena u NOB-u, jer je početkom svibnja 1945. Istra konačno oslobođena. Uslijedilo je poslijeratno razdoblje od 1945. do 1947. godine kad je Istra bila podijeljena na Zonu A (Puljština) i Zonu B (ostatak Istre), da bi u rujnu 1947. Istra ušla u sastav Republike Hrvatske, odnosno Jugoslavije. Istra i istarske žene doživljavaju još jedan značajni preokret.
Antifašistički front žena Istre djelovao je do ukidanja AFŽ-a 1953. Međutim, tada za istarske (i druge) žene započinje novo razdoblje unutar Saveza ženskih društava, kasnije Konferencijom za društvenu aktivnost žena.
O autorici
Dr.sc. Alida Perkov je nekadašnja je novinarka, profesorica i uspješna poduzetnica. Danas je predsjednica BPW - Prvog hrvatskog kluba žena kao i idejna začetnica i vlasnica registriranog žiga "Kaiserball Pula", glazbeno-kulturno-gastronomske manifestacije koja se održava tradicionalno svake godine krajem travnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
