Prvi ovogodišnji pazinski sajam obilježio je bojkot prodavača, koji su svoje štandove otvorili tek oko 9.30 sati. Ujedinjeni prodavači nedavno su zajedničkom peticijom tražili smanjenje cijena zakupa prodajnog prostora, koje su među najvišima u Istri i iznose 25 eura po kocki (jedinica za 2 metra štanda), odnosno 33 eura za prodavače koji svoje mjesto ranije nisu rezervirali.

Sajam uvijek privuče kupce, ali ovaj put gužve nije bilo (Snimio Milivoj Mijošek)

Štandovi su se otvorili tek kad su organizatori, zbog činjenice da sajam zbog praznika nije održan u svom uobičajenom terminu (prvog utorka u mjesecu), dali 50 posto popusta. Odgoda početka sajma, kao i posljedice rastrošnog prosinca i nadolazak škrtijeg siječnja, osjetile su se - Šetalištem pazinske gimnazije protegli smo noge oko 10 i uvjerili se kako, za pazinske standarde, nema ni puno ljudi ni štandova.

Nema kokoši

Uzalud je iz Kršana potegao nekadašnji Puljanin Petar Šuškić, koji je na sajmu htio kupiti pet kokoši, ali ih ovdje nitko nije prodavao. Svoju će sreću, rekao nam je, sutra okušati u Labinu. Šuškić je jedan u nizu mladih koji su Hrvatsku u jednom trenutku zamijenili hladnim sjeverom i razvijenijim gospodarstvom: četiri je godine proveo u Švedskoj, pa još šest u Danskoj. Nedavno se vratio i, kaže nam, svojom je odlukom sasvim zadovoljan.

Petar Šuškić (Snimio Milivoj Mijošek)

- Pet kokoši mi je preživjelo napad zlatice, a pet ih je ubijeno. Na sajmovima se mogu naći za 12 eura, a domaće po 15. Kokoši imam za sebe i za sad sam stvarno zadovoljan. Ljudi su mi svašta govorili, da je to blatno, da ovo, da ono. Ma nikakva briga. Napravio sam im tornjeve s vodom i hranom, ako želim ne moram ih po dva tjedna obići. Puštam ih i vani, vole ih i djeca. Otkad sam se vratio ovdje, život je lijep. Svi ljudi tu nešto kukaju, a zapravo uopće ne živimo loše. Doma je najljepše!, pobjedonosno je uzviknuo Šuškić i ipak otišao razgledati što nude razni štandovi.

Možda ima nade

Od prodavača smo najprije popričali s Biserkom Toić Draščić i njenom kćerkom, studenticom Ninom. Obitelj Draščić u Majcanima na sjeveru Istre proizvodi mlijeko, a ovdje su kćer i majka prodavale sir. Prvi su put na pazinskom sajmu i činile su se zadovoljne prometom, prekinuvši nakratko razgovor s nama da jednom kupcu prodaju pola kile skute.

Premda su, kako nam je rekla Biserka, zaboravili sav promo materijal, bar su dobile mjesto na suncu, koje ih je grijalo na hladnoj jutarnjoj buri. Ninu smo upitali hoće li krenuti obiteljskim stopama, na što je njena majka u šali nadodala "Bi bilo bolje da ne…". Ipak, po odgovoru smo shvatili da je već na tom putu te studira mediteransku poljoprivredu. Možda ima nade, pokušali smo biti optimistični, ali Nina nam je kratko rekla da nade nema, da država ništa ne proizvodi nego sve uvozi, da su "već sve uništili".

Vitalna Marija Breščić (Snimio Milivoj Mijošek)

Ništa nas manje nije impresionirala ni 83-godišnja, i dalje veoma vitalna Marija Breščić, koja je u šetnji po sajmu kupila "jenu maju" po cijeni od 15 eura. Kazala nam je da i dalje pjeva i piše pjesme, pa nam kao iz topa počela recitirati vlastite stihove: "Teški su dani, teška je noć. Novi poštar mi listak donio, da u vojsku moram poć, domovinu branit. Domovina je lijepa kao rumen cvijet, svi neka znaju da iman dvajset let. U dvadesetoj godini u vojsku san mora poć, ne plači majčice mila, laka ti bila noć…", recitirala je gospođa Marija i na trenutka zagrijala našu promrzlu nutrinu.

Ombolo, pršut, kobasice...

Malo dalje dočekao nas je rumeni Erman Danijel iz istoimenog OPG-a, kojem na zbijenom kiosku vise svakakvi svinjski proizvodi. I on i proizvodi su, kaže, iz Žminja.

Erman Danijel iz Žminja (Snimio Milivoj Mijošek)

- I ja i svinja, oboje iz Žminja! Sve je domaće, ombolo, pršut, kobasice, čvarci, ča ćeš. Nu, provaj!, ponudio nas je ukusnim čvarcima. Svoje proizvode Danijel prodaje po sajmovima, a triput tjedno ga se također može pronaći na pulskoj tržnici. Od mesnatih se proizvoda, kaže, može zaraditi, ako se dovoljno dela.

Svojim je proizvodima našu pozornost najviše privukla Sonja Marchioli, koja izrađuje svakakve predmete od drva: od malenih žličica do velikih pletenih košara, šahovskih ploča i uglađenih dasaka za rezanje. Za proizvodnju koristi svakakvo drvo, od jasena, bukve, graba, masline, hrasta, oraha, trešnje do javora. Za isplesti košaru joj treba oko sat i pol, a za napraviti jednu kuhaču oko dva.

Sve se odvija u više faza, budući da drvo kasnije treba i ugladiti i dati mu završni sjaj. Sve ide puno brže, dodaje, kad se radi više predmeta odjednom. Drvo je, dodaje nam za kraj, jedan od rijetkih proizvoda koje je zaobišlo sveopće poskupljenje materijala pa i Sonja svoje cijene već godinama drži istima.

Povezane vijesti

• Godišnja produkcija pazinskih nakladnika i autora pred publikom
• Nakon dvomjesečnog prekida VRAĆA SE PAZINSKI SAMANJ
• U UTORAK SE IPAK ODRŽAVA SAJAM U PAZINU uz razmak i nošenje maski