Međunarodni dan žena na poseban će način obilježiti i Rovinjac Mario Sirotić, koji se točno 8. ožujka 2000. godine, kao prvi Hrvat u kategoriji sportskih disciplina, upisao u Guinnessovu knjigu rekorda. Prije četvrt stoljeća uspio je učiniti 671 brotrzajući sklek na zapešćima u sat vremena čime je uspio oboriti dotadašnji svjetsko rekord od ukupno njih 600 ranije registriranih.

Triput za Guinnessa

No, na lovorikama Sirotić nije spavao pa već sljedeće godine obara sopstveni rekord i postiže dvostruko veći broj od ukupno 1.523 skleka na zapešćima. Treći i posljednji put u Guinnessovu knjigu rekorda upisuje se 2002. godine kada postiže 3.610 »običnih« sklekova. Od natjecanja potom odustaje, jer, kako kaže, zbog izostanka izazivača nije se želio nadmetati sam sa sobom. A da natjecatelja nema, najbolje svjedoči podatak kako njegov sportski podvig od 1.523 skleka na zapešćima do danas nije srušen.

(Snimila Nina Orlović Radić)

- Čitav život bavio sam se sportom. Sklekove na zapeščima oduvijek sam izvodio kao vježbe zagrijavanja. Vjerojatno, bi tako i ostalo zauvijek da mi jednog dana kolega s posla, koji je gledao televiziju i prilog o Guinnessovim rekordima nije dojavio da je oboren svjetski rekord od 660 naizmjeničnih sklekova na zapešću.

S obzirom da sam osjećao da mogu nadmašiti tu brojku i sam sam se, uz pomoć prijatelja prijavio te se s rezultatom od ukupno 671 izvedenog skleka na zapešćima po prvi puta upisao u Guinnessovu knjigu rekorda, veli nam Mario Sirotić, trostruki osvajač Guinnessovih rekorda.

Najbolja verzija sebe

Prisjećajući se tih dana, ponosni rovinjski »Guinnessovac«, kaže da se nikada i za ovako ekstremne sportske rezultate nije posebno pripremao. O.K., dodaje kako su nakon prvog postignuća i pripreme za sljedeća natjecanja bile intenzivnije, što znači svakodnevni trening od četiri, odnosno pet sati.

Od ostalih mogućnosti, koje u pravilu prate iznimne sportaše, poput posebnog režima prehrane ili vojske pomogača - fizioterapeuta, masera, trenera i slično, nije imao ništa. I svoja je dva posljednja rekorda, nakon što su svjetla sportskog Rovinja nakon prvotnog uspjeha pogasila, sam organizirao i financirao, veli nam Mario Sirotić, kojeg smo upitali da li je osim vlastite satisfakcije dobio i neke konkretne potpore i priznanja.

- O tome mi je teško pričati i to me boli. Međutim, zbog nekolicine iznimnih sportaša koji su imali sličan »slabopotporni« put, kao i ja, (pritom spominje veslača i višestrukog osvajača svjetskih medalja Igora Božića i svjetsku rekorderku u ronjenju na dah pod ledom Valentinu Cafolla), mislim da se daleko više, i od strane sportskog Rovinja, može učiniti. Naime, premalo se i u odnosu na neke tzv. ekipne i popularne sportove, ulaže u individualne sportove i napredak pojedinaca, kaže Sirotić, koji je za svoj rezultat od strane Grada bio nagrađen dvjema trenerkama, patikama i besplatnim obrocima u trajanju od mjesec dana. Uz to, dodijeljena mu je i plaketa Grada Rovinja. No, kako kaže, tako je - kako je.

Ljubav prema sportu

- Uvijek sam bio sportski tip, i oduvijek sam našao vremena za bavljenje sportom. Najviše sam preferirao individualne sportove u kojima sam uvijek težio pobijediti sam sebe i biti svoja najbolja verzija. S obzirom da sam godinama radio kao spasitelj na moru i bazenima, morao sam biti i dobro utreniran, kaže Sirotić, koji uz sportske, ima još jedanaest ne manje važnih, no neregistriranih životnih postignuća. Naime, u svojoj je profesionalnoj karijeri od sigurnog utapljanja i nesreća na vodi spasio čak jedanaest ljudi. A kako tvrdi, spasiti ljudski život nemjerljiv je s bilo kojim sportskim i inim uspjehom.

Dan bez vježbanja - izgubljen je dan

O sportskim uspjesima Marija Sirotića mogla bi se ispisati čitava knjiga. Jer, uz sve navedeno, bio je i jedan od osnivača i članova Streljačkog kluba Rovinj, a zanimljiv je i podatak da je i kao umirovljenik (do operacije prije dvije godine) nastavio rušiti rekorde. Posljednji se odnosio na dizanje utega i postignuće u kojem je Sirotić u samo sat vremena, težinu od pedeset kilograma, uzastopno podignuo čak 571 put. I danas u osmom desetljeću života od sporta ne odustaje. Svakodnevno izvodi neke od kondicionih vježbi s kojima započinje dan. Jer, kako kaže, dan bez vježbanja, izgubljen je dan.

Spasio "Fiamitu" od zaborava

No, sport je i u drugim segmentima obilježio njegov život. Mario je zbog svoje strasti prema veslanju (i dugog treniranja na ergometru na kojem je također bio vrlo uspješan) bio i onaj Rovinjac koji se s nekolicinom svojih istomišljenika zalagao za spas, odnosno gradnju tradicionalnih rovinjskih ribarskih brodica - batana.

Upravo je i na prvo izgrađenoj »Fiamiti« (koja će potom činiti »flotu« nastalu pod budnim okom Ekomuzeja »Kuća o batani«), bio službeni barkajol, koji je za vrijeme Jedriličarske regate »Regata Storica« u Veneciju uplovio zaveslajima na rovinjskoj batani »Fiamita«. Također, sve do operacije kralježnice bio je aktivni član veslačkog tima Ekomuzeja »Kuća o batani«.

Povezane vijesti

• Ispunila se dugogodišnja želja trofejnog trenera i matičnog kluba: Mario Sirotić novi je trener umaškog prvoligaša