Istarski melos, pjesma i ples
FOTO / Radničko kulturno umjetničko društvo Rudar iz Raše obilježio 75. obljetnicu djelovanja
Radničko kulturno umjetničko društvo Rudar iz Raše svečanim je druženjem i nastupom svojih članova u prostorijama društva obilježilo 75. godišnjicu rada i djelovanja u kulturi, očuvanju bogatstva narodne baštine Labinštine i Istre. Ovo društvo je cijele godine sve manifestacije koje je organiziralo posvetilo obilježavanju ovog svog značajnog jubileja.
Program su započeli najmlađi članovi, a kraj svečanosti obilježili su stariji uz zabavu i ples benda "Trio Mio". Svečanosti su se odazvali i burnim su aplauzom pozdravljeni načelnik općine Raša, Leo Knapić, koji je i sam član ovog društva, i gradonačelnik grada Labina Valter Glavičić. Program je vodio dugogodišnji član društva Josip Pino Knapić, koji se godinama zalaže za održavanje manifestacija koje imaju za cilj očuvanje tradicija, ovoga kraja i Istre, kako bi ih mlađe generacije prihvatile, njegovale i održavale.
Sjedište u Dopolavoru
Kroz život se Knapić, ovogodišnji dobitnik Nagrade za životno djelo Grada Labina, zalagao i sa svojim KUD-om Rudar organizirao Smotru istarske narodne svirke pjesme i plesa "Labinske konti", susret svirača tradicijskih glazbala "Meh na srcu" susret Labinjonski armonikaši, Smotre narodne glazbe i plesa Istre i drugih manifestacija koje značajno doprinose očuvanju kulturne baštine Istre. Knapić je podsjetio na povijesne dane formiranja Društva u veljači daleke 1949 godine.
- U početku je naše Društvo nosilo naziv Rudarsko kulturno umjetničko društvo Rudar, sa sjedištem u Dopolavoru u Raši. Po nekim podacima već krajem godine naziv se mijenja u radničko kulturno umjetničko društvo. Društvo je formirano na inicijativu sindikata rudnika, obzirom da je u okviru sindikata djelovalo nekoliko sekcija u kulturi. Već na samo početku organiziranog djelovanja društvo je imalo oko 700 članova u raznim djelatnostima, a tu prednjači folklorna djelatnost, i to s 20 para plesača.
Za prvog predsjednika izabran je Vladimir Abramović, rudarski inženjer, rodom iz Jastrebarskog ali dobar prijatelj raških rudara, a i dobar svirač na tamburici. Abramović je volio Rašu, ali posebno rudare, omiljena mu je bila grupa Čete za spašavanje s čijim se članovima družio i izvan radnog vremena. Za članove Upravnog odbora bili su izabrani Dinko Milevoj koji je obavljao dužnost potpredsjednika, Anton Kožljan kao tajnik, Rina Licul, Franc Albreht, Ana Poropat, Marija Kadunc, Martin Kutić za dužnost ekonoma, Nikola Bajčić, Poldo Smoković i Mate Šugar Mate, dok su u Nadzorni odbor izabrani Danica Antonini, Nanda Zdesar i Anton Černjul. Kasnije je za tajnika imenovan sindikalist Đuro Cizar.
Aktivnosti su bile vrlo bogate i početnih godina mnogo se radilo na jačanju sekcija, a formirane su Dramska sekcija, čiji je režiser bio Lojze Štandeker, poznati režiser tog vremena, Anton Hrubec za voditelja tamburaškog orkestra, dok je za voditelja velikog pjevačkog zbora bio zadužen Juraj Novoselec. Tu je prednjačila već tada sa nastupima folklorna sekcija s preko 20 parova plesača, koju od početaka vodi Silvano Verbanac, najdugovječniji voditelj i član RKUD-a, a njega zamjenjuje njegov pomoćnik Bruno Knapić. Vrlo je važno istaknuti da se vodila posebna briga o narodnim nošnjama našega kraja i sakupljala se dugo vremena kod ljudi u selima, tako da smo očuvali i staru nošnju procjenjenu i na preko 200 godina. Uglavnom, bilo je to vrijeme kad su ljudi doma čuvali nošnju na šufitu, tavanu, u kaselici. Te nošnje su očuvane i u našem su vlasništvu, neke su i u upotrebi, a čuvati ćemo ih i dalje, prisjeća se alfa i omega RKUD-a Rudar iz Raše Josip Pino Knapić, te ističe kako je Društvo godinama učlanjivalo pjevače na tanko i debelo, imalo je najbrojniju skupinu svirača, pjevača ali i plesača u Istri.
- Tu su svirači i pjevači Mene Markulin i Bepo Markoc iz Malih Golji i Francići, nekadašnji članovi kazališne družine Otokar Keršovani. Sviraju legendarnu Mantinjadu, ali i druge svirke karakteristične za naš kraj. Vrsni svirači sa stotinama nastupa od smotri do televizije. Teško je u ovom trenutku nabrojati sve svirače i kantadure članove društva, ali barem da se sjetimo i spomenemo aktivnog Martina Kutića, Đordana Kosa, Franka Kosa, Berta Bolanca, Antona Beucića, Maura Knapića, Milija Rajkovića, Jelice i Tomaža Basanić i brojne druge. Naučili su nas koji smo bili mladi, a u djecu može se mnogo usadili ljubav za svoje, svoju starinu, svoju kulturu i povijest, pripadnost i energiju za očuvanje narodne baštine naših predaka, kaže Knapić.
Već negdje 70-ih godina on počinje s organizacijom smotre našega kraja "Labinske konti". Tu se pojavljuje s novinama u organizaciji, pa se svakog vikenda smotra održavala u drugom mjestu Labinštine. Obavezno se smotra otvarala sa zastavom smotre, što je bilo podržano od građana. Društvo, odnosno aktivnost društva odvijala se i na drugim poljima. Tako je u Društvu počela raditi grupa pjevača nazvana "Peoni", grupa s meksikanskim pjesmama, popularnim onoga vremena, ali i grupa koja je postigla ogromnu popularnost. Odjeveni kao meksički seljaci, djelovali su vjerno i popularnost im je porasla. Isto tako u Društvu se formirao sastav, prvi električni sastav pod nazivom "Zoro", što je značilo zabavni orkestar raške omladine. Sastav je pobudio zanimanje mladih, možda s malom dozom kritičnosti starijih, ali brzo su sve granice izbrisane i Raša postaje centar subotnje zabave Istre, mjesto gdje dolaze muzičari iz drugih krajeva slušati nešto što na taj način dotad nisu slušali. Tu je bio i orkestar za plesnjake "Kvarner" koji je puno godina svirao po plesnjacima Labinštine i Istre.
O djelatnostima svih godina može se mnogo govoriti, ali će u RKUD Rudar naći načina zabilježiti je na neki drugi način. Raški folkloraši i članovi Društva u proteklih sedam i pol desetljeća imali su mnogobrojne nastupe u zemlji i inozemstvu. Knapić u šali kaže da bi možda bilo lakše reći gdje nisu nastupili. Bili su prvi folkloraši koji su nastupili na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, prvi su inicijatori i dijelom organizatori Smotre narodne glazbe i plesa Istre koja se održavala u Motovunu, ali zbog malog broja posjetitelja, oni su uspjeli nagovoriti prof. Slavka Zlatića i Renata Pernića da se smotra već 1981 godine seli u neka druga mjesta i odmah ponudili Dubrovu, ali i svu moguću organizaciju.
Knapić podsjeća da je tada na smotru došlo nekoliko tisuća posjetitelja i mnogo naših iseljenika, što ranije a i kasnije nije bio slučaj.
- Tada smo položili ispit u organizaciji s odličnim, i opravdali povjerenje, što nam je bilo izuzetno drago. Ostajemo vjerni u svom programu očuvanja kulturne narodne baštine našega kraja, Istre, i na svim nastupima smo vjerni toj orijentaciji. Spomenut ću i nastupe na Vinkovačkim jesenima, Međunarodnoj smotri izvornog folklora "Čuvajmo običaje zavičaja" u Velikoj, nastupima u popularnoj tv emisiji "Lijepom našom" gdje smo sudjelovali tri puta, nastupima na smotrama izvornog folklora Hrvatske u Čakovcu, Susretu sopaca otoka Krka, Susretu folklornih ansambala u Križevcima, nastupu u Ludbregu, Balkanskom festivalu folkora u Ohridu, Smotra Abrašević, na Festivalu folklora u Kopru. Posebno bi istaknuo sudjelovanje na Svjetskom festivalu folklora u Felletin u Francuskoj 1993. godine, gdje je sudjelovalo nekoliko tisuća folkoraša sa svih kontinenata. Mi smo tada izabrani da predstavljamo Hrvatsku, koja je vodila veliku diplomatsku akciju za priznavanje državnosti. Sjećam se da smo trebali nastupiti u velikoj dvorani s jakim mjerama sigurnosti. Kad smo ušli u dvoranu odbili smo nastupiti na otvorenju dok ne bude postavljena naša hrvatska zastava, jer ona koju su izvjesili nije bila ta zastava pod kojom ćemo plesati i svih dana sudjelovati u svim popratnim manifestacijama. Otvaranje se odgodilo na oko sat vremena dok naša zastava nije donesena. Aplauz i skandiranje po završetku nastupa na otvorenju nije doživjela niti jedna druga grupa festivala, izdvojio je Knapić.
Zaštita labinske cakavice
Teško je govoriti o svim nastupima ali imaju i galeriju gdje su izlagali od Renata Percana, Ugo Cara iz Trsta, Eda Murtića, Josipa Diminića, do Rinalda Rakovza. Izdali su i nekoliko knjiga s ciljem zaštite labinske cakavice i versi, poezije. Nažalost, doživjeli su i nekoliko poplava koje su im nanijele velike štete, a prva je uništila i najveći dio dokumentacije, među njima i mnogo zapisa fotografija i drugog materijala pa se takvih tragedija nije baš bilo moguće u cijelosti oporaviti.
Na svečanom druženju povodom 75 godina djelovanja, RKUD je dodijelio posebno priznanje dugogodišnjoj članici Mariji Šćira, za dugogodišnju aktivnost u društvu, promidžbu društva, i za doprinos u očuvanju narodnih običaja. Marija je bila spriječena da dođe, a priznanje s velikim buketom cvijeća preuzeo je njen sin Patrik Šćira. Isto tako, u znak zahvalnosti za dosadašnji rad i zalaganje predsjednica društva Ines Kiršić uručila je buket cvijeća nastavnici mladih folkloraša Marčeli Crevar Rajković, koja uči školsku djecu u Nedešćini, folkornu skupinu "Mendula", skupinu RKUD-a pri školi Matija Vlačić u Labinu, i skupinu RKUD-a u Raši u suradnji sa školom Ivana Batelić. Ti mladi su sa svojim nastupom poručili da se na njih ne smije zaboraviti, da oni dolaze i da je budućnost u očuvanju narodne baštine ovoga kraja uskoro u njihovim rukama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
