Šarenilom boja i nadasve bučno, ogrnuti ovčjim kožama, s dva velika zvona, predstavljajući višestoljetne pokladne običaje krajnjeg sjevera Istre, smotru su otvorili Ćićski zgončari
Vokalna skupina Frndalice/Sin i majka - Branko i Marija Zlatić iz Sluma (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Šarenilom boja i nadasve bučno, ogrnuti ovčjim kožama, s dva velika zvona, predstavljajući višestoljetne pokladne običaje krajnjeg sjevera Istre, otvorili su Ćićski zgončari 13. smotru tradicijske vokalne baštine Hrvatske "Zarozgajmo na Ćićariji". Umjesto u Lanišću, tradicijska je smotra prvi puta održana na sjeverozapadu laniške općine u Vodicama, u nešto kasnijem terminu i u manjem obimu.
Upravo se u Vodicama, poručila je laniška načelnica Roberta Medica, na samoj hrvatsko - slovenskoj granici, nalazi najstariji prometni pravac koji od 1848. godine spaja Istru sa Slovenijom. Nekada se njime slobodno prolazilo, a sada je zatvoren.
- Stoga u ovim izazovnim vremenima simbolično želimo poslati i poruku o slobodi i slobodnom kretanju koje nam je pandemija ograničila, ali isto tako o ukidanju žilet žice koja priječi bliskosti dviju zajednica. Već godinama žalosno promatramo kako se prostire duž cijele državne granice, od Sluma pa sve do Vodica i Jelovica. Da su okolnosti drugačije, prvog rujanskog vikenda slavili bi Dan otvorene granice, no uz 'Zarozgajmo' to činimo na jedan drugi simboličan način, poručila je Medica te rekla kako prošlu godinu, unatoč svim nedaćama, u laniškoj općini pamte i po lijepim stvarima s obzirom je na Ćićariju stigao prvi Porin. Za ovaj izniman uspjeh zaslužne su članice vokalnih skupina Jažulice i Frndalice te producent Bruno Krajcar.
Nagrada Porin za najbolji album folklorne glazbe, rekla je Medica, dodatan je vjetar u leđa svim Ćićkama i Ćićima da i dalje njeguju i prenose kulturnu baštinu s koljena na koljeno mlađim generacijama, kako se bugarenje, ćićski dragulj, nikada ne bi zaboravio.
CD "Na verh gore - bugarenje iz Ćićarije" izvođača vokalnih skupina Jažulice i Frndalice te producenta Bruna Krajcara, na prošlogodišnjoj dodjeli 27. hrvatske diskografske nagrade Porin, nagrađen je za najbolji album folklorne glazbe, a kako su doživjele ovu nagradu za dugogodišnje čuvanje glazbene baštine, prenijela je članica Jažulica Irena Šverko.
- Pred više od stotinu godina, obronci Ćićarije odzvanjali su od kantanja. Ćići nisu nikada govorili da bugare nego da kantaju. Ono što danas stručno zovemo bugarenje, oduvijek je bilo kantanje. Kantalo se uvijek i svugdje: u polju, na ispaši, u crkvi, za svadbe, za pogrebe, za mačkare, samlje - za svagdan i blagdan. Kantanje je bilo kao i Ćići, gromko, glasno, srčano - iz dubine duše. Porin za ovaj CD je zahvala i priznanje za nas koji smo svojim trudom, upornošću i marljivošću očuvali ćićsko pjevanje. Ujedno i nada da će bugarenje i dalje živjeti i to ne samo na Ćićariji, već i u srcima svih onih koji vole ovaj kraj, ljude i njegove vrijednosti, poručila je Šverko.
Pročelnik županijskog Odjela za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica, istaknuo je da u Istarskoj županiji pokušavaju sačuvati ono što je najteže, a to je nematerijalna baština, te poručio Ćićima da čuvaju svoj prostor jer je on stvarno - raj na zemlji.
- Opisivan kao glasan, opor, ali srčan dvoglasni poj koji završava padom donje pjevačke dionice, ćićski je arhaični glazbeni izraz među strukom izazvao divljenje još 1969. godine kada su pjevačice iz Podgaća nastupile na zagrebačkom koncertu izvorne arhaične glazbe, podsjetila je, vodeći program, Marina Mejak, a kako on zvuči, svojim su nastupom dočarale članice laniško-gajske ženske vokalne skupine Frndalice.
U okrilju Speleo kuće u Vodicama nastupio je Marino Kranjac, član grupe Vruja iz Kopra, jedne od najstarijih etno-skupina sjevernog dijela Istre, samostalno i u "duetu" s Dariom Marušićem. Etnomuzikolog, multiinstrumentalist, član brojnih glazbenih sastava i među ostalim, zaslužan i za UNESCO-vu zaštitu dvoglasja tijesnih intervala, Dario Marušić, ostao je na pozornici, a pridružio mu se Goran Farkaš iz etno skupine "Veja".
- Žejanski kntaduri, osim što njeguju starinsko dvoglasno pjevanje, njeguju i žejanski jezik i običaje. Negdje od 15. stoljeća svoju osobitu tradiciju i "istrorumunjski" jezik donose u ove krajeve, a danas ih od zaborava čuvaju kroz udrugu Žejanskih zvončara, čuvajući svoje govornike i podučavajući mlađe, snimajući nosače zvuka te nastupajući diljem Europe, predstavila je Žejanske kntadure, Mejak.
Zajednicu Talijana Šišan zastupala je folklorna skupina ponesena nastojanjima da se očuvaju narodna nošnja i plesovi Šišana, a u Vodicama je izvela mantinjade.
Zapjevali su Branko Zlatić i njegova majka Marija iz Sluma, dok je Branko prethodno zasvirao na harmonici i kazivao stihove. Uz etnologa, kulturnog antropologa koji istražuje glazbeno dvoglasje i istarski identitet Noela Šurana iz Lindara nastupili su Frane Šugar (Sutivanac) i Josip Galant (Svetvinčenat). Izveli su dvoglasje tijesnih intervala, svi na debelo.
Članovi KUD-a "Mate Balota" iz Raklja predstavili su se kroz svirku na mihu i roženici kao i tradicijske napjeve, a etno skupina pjevača "I Canturi", članovi KUU "Giusto Curto" Rovinj izveli su čuvene bitinade kao završnicu smotre tradicijske vokalne baštine održane u organizaciji Općine Lanišće i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture te Istarske županije, Odjela za kulturu i zavičajnost.