Anton Cerin
Prije 30 godina, na dan 7. prosinca 1994., preminuo je Anton Cerin, gospodarstvenik i menadžer koji je zaslužan za razvoj Tvornice duhana Rovinj, koja je pod njegovim rukovodstvom od malog pogona izrasla u jednu od vodećih, najmodernijih i najuspješnijih tvrtki duhanske industrije u ovom dijelu Europe.
Rođen 5. lipnja 1943. godine u Mrganima, Anton Cerin je bio glavni začetnik privatizacije TDR-a po zakonu ondašnjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića. Zahvaljujući njegovoj privatizaciji, koja je bila transparentna i gospodarski poticajna, TDR je 1990. godine ostao u vlasništvu zaposlenih i menadžmenta, i to je bila baza na kojoj su Cerinovi nasljednici gradili poslovnu strategiju koja je i dovela do izuzetnog uspjeha ove tvornice.
Anton Cerin je diplomirao metalurgiju na Prirodoslovno-tehničkom fakultetu (FNT) u Ljubljani 1971. godine, te magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Radni vijek proveo je u Tvornici duhana Rovinj (TDR) od 1972. godine do kraja života, gdje je kao direktor i predsjednik Uprave doveo tvrtku među najuspješnije u zemlji. Bio je glavni pokretač transparentne i gospodarski poticajne pretvorbe i privatizacije TDR-a (današnja Adris grupa). Njegove vizije uključuju i preseljenje tvornice u Kanfanar kao i razvoj turizma na mjestu stare tvornice i Rovinja općenito.
U politiku se uključio početkom 90-ih, te zajedno sa svojom tvrtkom daje značajan doprinos u Domovinskom ratu. Uživao je velik ugled među hrvatskim gospodarstvenicima i bio omiljen među svojim sugrađanima. U znak sjećanja na ovog velikog čovjeka i gospodarstvenika, i samog dobitnika nagrade za najuspješnijeg menadžera godine 1993., osnovana je godišnja nagrada koja se od 1995. godine dodjeljuje najuspješnijim mladim menadžerima. Preminuo je 1994. godine nakon kratke i teške bolesti, a na njegovom posljednjem ispraćaju je bio cijeli Rovinj, kao i brojna poznata lica iz poslovne i kulturne domene.
Bio je svestran čovjek poznat po svojem duhu, izuzetno obrazovan i sa širokim spektrom interesa - puno je čitao, volio glazbu, kuhao i lovio ribu, a kao geslo, često je navodio da "Onaj koji samo za trenutak stane - već je propao".
Nadaleko znan po svojoj profesionalnosti, bio je menadžer koji je svoje suradnike, a posebice one mlađe, poticao da šire svoje znanje. Imao je sposobnost da stvori kreativan tim i motivira ljude na rad i učenje, stvarajući ekipe koje su bile spremne na velike izazove. Svoje odluke i dileme odmjeravao je vizionarski, uzimajući u obzir mogući razvoj u budućnosti, a u praktičnim potezima je bio pravi menadžer i poduzetnik.
- Ne možete onima koji će doći za dvadeset godina kao izliku za svoj razvojni promašaj ostaviti poruku da niste mogli predvidjeti što će se dogoditi. Morate barem pokušati!, rekao je u jednom intervjuu, a tog stava se držao puna dva desetljeća na čelu rovinjske Tvornice duhana, vizionarski vodeći TDR ka statusu gospodarskog giganta.
Zanimljivo je da je Anton Cerin u Tvornicu duhana u Rovinj došao te 1971. godine, sasvim slučajno - naime, bio je stipendist pulskog brodogradilišta Uljanik, s diplomom ljubljanskog Strojarskog fakulteta, a u pulskom brodogradilištu nije uspio dobiti posao. Stoga je odlučio okušati se u rovinjskoj Tvornici duhana, gdje je zaposlen kao tehnički direktor te 1971. godine. Mnogo godina kasnije - Anton Cerin je kao predsjednik upravnog odbora postigao ono što nitko nije mogao ni zamisliti.
U jednom intervjuu osvrnuo se na dva desetljeća svoje karijere.
- Nikada nismo toliko veliki, da bismo bili u bilo čemu prosječni. Možda su nam neke stvari išle na ruku, ali nikada ne bismo ostvarili stabilan razvoj da smo se oslanjali na nepredvidivost državne gospodarske politike. Ništa se ne postiže slučajno. Uspjeh može biti potpomognut i srećom, ali se ne može zaslužiti kao lutrijski zgoditak, rekao je Anton Cerin.
- Ja se osobno držim onoga što je svojevremeno rekao gospodin Ford kad su ga pitali što bi radio kad bi imao samo pet dolara. Rekao je da bi 3 i pol odmah uložio u marketing, dolar u organizociju, a pola dolara u proizvodnju. To ne znači da podcjenjujemo proizvodnju, baš suprotno, stvaramo svoje prepoznatljive morke, brinemo o tehnologiji, ali smo svjesni da je tržišna utakmica vrlo jaka i da se treba nametnuti. Uostolom, nitko se još nije obogatio samo proizvodeći, a da je zanemario trgovinu! I inače mislim da stalno treba učiti i usavršavati se. Nitko se nije doškolovao jednom za sva vremena. Ne idete li naprijed, sigurno je da zaostajete, pa taman stajali u mjestul Kod nas u TDR-u je pravilo da se nitko ne smije zapustiti. Od mehaničara u pogonu do mene, svi smo prošli svijet s poznatom japanskom metodom: idi, vidi i donesi kući, istaknuo je Cerin.
U XXI. stoljeću tvrtka počinje ulagati u turizam i marikulturu i proizvodnja duhana postaje jedna od tri divizije u sklopu Adris Grupe, čiji su vlasnici postali svi dioničari TDR-a. Sve to je zasluga Antona Cerina, koji je svojim vizionarskim vođenjem tvrtke koja je bila na rubu kraha, i danas, tri desetljeća otkako nas je napustio, stvorio kvalitetan projekt i plan za dugoročni razvoj i uspjeh na tržištu, svim izazovima i turbulentnim vremenima usprkos.