FOTOGALERIJA / Pučka fešta utemeljena na tradiciji put je u buzetsku prošlost i budućnost

Na trag ove fešte povjesničari su naišli i u fragmentarno sačuvanim dokumentima iz 18. stoljeća. U predahu između ljetnih i jesenjih poljoprivrednih radova, pripremale su se bačve, zračile i krečile konobe, kupovala nova oprema za berbu

Dobitnica je prestižne nagrade Turističke zajednice Istarske županije "Zlatna koza" za 2005. godinu. Britanski dnevni list The Guardian uvrstio ju je 2018. godine među dvadeset najboljih tradicionalnih festivala u Europi koje vrijedi posjetiti, uz festival dalmatinskih klapa u Omišu, kao jedan od dva predložena hrvatska festivala, uz bok manifestacijama velikih turističkih i kulturnih destinacija.

Za kreativnost, inovativnost, razvoj i unapređenje turističke ponude destinacije, buzetskoj Subotini po starinski dodijeljena je predlani i prestižna nacionalna nagrada "Simply the Best", u kategoriji manifestacije - grupa festivali i tradicija.

Nekad pučki sajam

Subotina kao pučki sajam prema povijesnim izvorima baštini svoju tradiciju još od 15. stoljeća. Najranije se spominje 1462. godine, kao sajam gdje se namirnice moglo prodavati bez plaćanja pristojbi. Na njen trag povjesničari su naišli i u fragmentarno sačuvanim dokumentima iz 18. stoljeća. U predahu između ljetnih i jesenjih poljoprivrednih radova, pripremale su se bačve, zračile i krečile konobe, kupovala nova oprema za berbu. Upravo je to bio jedan od motiva odlaska na sajam gdje se moglo kupiti sve od "igle do pluga". Slovenski obrtnici iz Ribnice dovozili bi brente, brentice i sita.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Revitalizirana se održavala kroz cijelo 19. stoljeće, i prvu polovicu 20. stoljeća, kao središnji pučki sajam uoči jesenje berbe grožđa, od subote prije sv. Marije Male do subote poslije ovog kršćanskog blagdana. Ugasila se početkom Drugog svjetskog rata, ponovo je ugledala svjetlo dana u sklopu gradskog praznika devedesetih godina prošlog stoljeća, a početkom 21. stoljeća sastavnim dijelom rujanskih svečanosti postaje i nedjeljna manifestacija Subotina po starinski.

Pokrenuta 2002. godine, u svom se nagrađivanom prepoznatljivom proširenom izdanju, Subotina po starinski prvi put održala 2004. godine, pa je u ovogodišnjem izdanju "podeštuar ud buzetskiga komuna Damir Kajin Matićev od Milana iz Kajini i Marije Škrbinerke, na nedeja, na dan svete Marije Male, 8. šetembra, u Storen grode Buzete" uručio Zahvalnicu zaslužnima "ki su pred dvajset let spensali i pučeli delat Subotina pu starinski, samja u storin gradi Buzeti: Mariji Ribarić ud Pepeta Panuodera iz Semića, Mirjani Pavletić ud Lojzeta Strnada iz Čiriteža, Nadi Prodan Mraković ud Nadana iz Pašutići i Eleni Grah Ciliga ud Nardića Mišana iz Cerovja", resornoj gradskoj pročelnici.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Sa željom da se tijekom rujna oživi i starogradska jezgra, prva je, u to vrijeme članica Poglavarstva Marija Ribarić, na Loparu je okupila svirače tradicijskih instrumenata bajsi, vijulini, armonike, trombe..., i pjevače. U suradnji s tadašnjom direktoricom Turističke zajednice Nadom Prodan Mraković, organizirala se i mala tržnica - merkat s domaćim proizvodima.

Ubrzo se u manifestaciju uključilo i Pučko otvoreno učilište "Augustin Vivoda" čija je tadašnja ravnateljica Mirjana Pavletić na temeljima dotad učinjenog razradila i ponudila detaljan projekt. Radni tim dopunio ga je svojim sugestijama, a zatim je razrađen koncept nove Subotine po starinski prihvatio i glavni organizacijski odbor na čelu s gradonačelnikom Grada Buzeta tako da je 2004. godine održana prva Subotina po starinski po novom konceptu na prostoru cijele starogradske jezgre prepoznatljivog organizacijskog potpisa Grada Buzeta, Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda", Turističke zajednice Grada Buzeta, gradskog komunalca "Parka" i uz podršku Mjesnog odbora Buzet - Stari grad.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Od tada se, druge rujanske nedjelje, starogradska jezgra Buzeta na jedan dan pretvara u veliku pozornicu na otvorenom, a put u buzetsku prošlost vodi kroz Lopar i tržnicu s lokalnim proizvodima, do starih zanata i sačuvanih obrtničkih radionica, stare gradske pekare na Baštionu s originalnom krušnom peći, radionice za izradu češljeva, muzejskih zbirki u zgradi Zavičajnoga muzeja...

Dame i gospoda

Starogradske ulice preplave kostimirani šetači, dame i gospoda u haljinama i odijelima s kraja 19. stoljeća, plesači tradicijskih plesova, podeštat, notajo, fratar, meštrice sa starinskom školom, svirači, uglavnom gunjci, ali i drugi orkeštrini, ulični kantaduri, folklorne skupine, ulični zabavljači...

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Tijekom dvadeset godina manifestaciji su doprinijeli brojni kostimirani sudionici, kao i svi oni koji su na bilo koji način sudjelovali u njenoj realizaciji. Svi odreda entuzijasti, zaljubljenici u tradiciju, neznani i znani, bez kojih se Subotina po starinski ne bi uvrstila u probrano društvo tradicionalnih europskih festivala.