Na današnji dan, godina je 1972.
Vremeplov Glasa Istre: Ludnica na asfaltu ili špica turističke sezone?
(Snimio Ian Tataj)
Klimatske promjene prirodan su i čovjekovim posredstvom, da ne kažemo, krivicom, dugotrajan fenomen koji nas mori već desetljećima.
Zanimljivo je pogledati u prošlost i vidjeti da se o tome pričalo već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. A nije to bilo niti samo na razini velikih država - proučavalo i u našim krajevima, pa tako imamo izvješće u izdanju Glasa Istre za 18. kolovoza 1972. godine.
Krucijalna pitanja
»Da raste zagađenost pulskog zraka to je proizvoljna tvrdnja na temelju takvog kretanja u čitavom svijetu, o čemu govore zastrašujući podaci na raznim kongresima i simpozijima o zagađivanju čovjekova okoliša. Pulska je »tragedija« zapravo u tome što mi ni ne znamo kako stoji sa zagađenošću zraka, iako Zavod za zaštitu zdravlja raspolaže suvremenim volumetrijskim aparatima za takva ispitivanja«, upozorava T. S., novinar Glasa Istre, a nadalje, u članku pod naslovom »Zagađenost zraka raste – aparati šute«, navodi i kako se po zadnjem mjerenju, »srednje mjesečne vrijednosti koncentracije sumpornog dioksida i dima u pulskom zraku bile niže i od najstrožih normi u SSSR-u, koje se smatraju jednim od najstrožih u svijetu«. Međutim, ta je slika, samo djelomična. Nisu mjereni mjeseci kada se očekivalo najveću koncentraciju zagađenosti, od kućnog loženja; siječanj, veljača i ožujak nisu pokriveni.
»Tako, ne znamo ni to koliko nas truju ispušni plinovi bezbrojnih automobila koji se ovog ljeta gužvaju na pulskim ulicama. Aparati postoje, još uvijek su na mjernim mjestima, ali šute i ne mjere ništa«, kaže novinar.
Međutim, postavlja si i krucijalno pitanje – zašto je to tako, pa teoretizira je li zbog manjka novca, ili zato jer su prva mjerenja dala dobar rezultat, pa se Zavod zadovoljio s krnjom slikom. U svakom slučaju, kaže misleći i na budućnost, ukoliko ostane ovako, Pula bi mogla izgubiti šansu da na temelju pokazatelja planira svoju industriju, svoja stambena naselja i planira – s dužnim oprezom.
Tek se ove godine ponovno vratilo to na stol, pa se tako redovito počelo mjeriti kakvoću zraka kod pulske cementare, no, naravno, i danas se kaže, »zrak je čist«, a možemo se pitati, kao što je i tadašnji novinar, je li to baš tako, i je li nas netko naprosto htio zavarati, da bi se ostvarila možda ona famozna nova gospodarska zona koju pulski gradonačelnik želi na tom području?!
Uspored svemu tome, 18. kolovoza najavljuje se i da će INA-ina benzinska pumpa u ulici 43. istarske divizije dobiti krov. »Naime, zbog ljetnih vrućina, a i kiša, koje će ove jeseni, prema očekivanjima meteorologa, obilno padati, predstavnici INE naručili su od »Mepling-a« iz Sarajeva postavljanje nadstrešnice.
No dok u Istri planiraju kako se izboriti protiv ljeta, te su godine u Slavoniji i Baranji bile obilne poplave, a čak su se i izvršni organi društveno-političkih organizacija Pule imali sastati da bi razmotrili način prikupljanja pomoći za stradale.
Svi putevi vode u Istru
Pa ipak, to je imalo biti tek 4. rujna. Zašto?
- Odlučili smo da s akcijom prikupljanja pomoći pričekamo još nekoliko dana dok se većina ljudi ne vrati s godišnjih odmora, jer ako bi je proveli sada, bojimo se da veliki broj zaposlenih ne bi bio obuhvaćen akcijom, kazao je tajnik Općinske konferencije SSRN Enio Matikio.
Dok je u Puli ljetna sparina, u Bujama je Ferragosto!
»Ludnica na asfaltu ili špica turističke sezone? U Istru se može samo helikopterom ili avionom. Automobilom – vrlo teško. Ceste prema poluotoku zakrčene su već od ranog jutra, tisuće ljudi slijeva se na more bez pardona. Svi žure, svi su nestrpljivi, željni sunca, odmora i mora. Zato – zagorčavaju jedan drugome život na cesti na sve moguće načine: sirenama, psovkama, prijetnjama. Ti idiote, das ist eine Schweinerei, matto, idi u tri... i tako dalje. To su najmilije poštapalice.
Saobraćajcima uz cestu naprosto se diže kosa od eskivaža vozača, a sa granice javljaju o novim kolonama vozila«, kaže naš novinar David Fištrović, vidjevši taj kaos.
S druge strane, kaže nadalje – oko podneva ceste su prazne.
»Sunce se pretvara u užarenu loptu. Posustaju i ljudi i automobili. S ljudi znoj se cijedi u potocima, voda u kilerima pretvara se u paru. Čovjek i auto se svaljuju u pravi hlad. Cestom jure samo oni koji se vraćaju, uz cestu, ostaju samo oni koji imaju defekt. Jarkovi se pretvaraju u blagovaonice. Na haubi se vrućih automobila razlivaju i peku jaja, tamani voće o uništavaju hektolitri tekućine. Evropa ruča pod vedrim nebom Istre. U sjeni drveća stotine najrazličitijih automobila, jezika, ali ljudi su svi jednaki – umorni i znojni. Kako i ne bi: 33 stupnja su u hladu«, naznačuje Fištrović o tadašnjim vremenskim prilikama – ne toliko daleko od ovih današnjih, jer, naime, vidjeli smo i 37 stupnjeva, a ovih dana vidimo i relativno bliske temperature navedenima.
Ferragosto jest doba kada mjesec kolovoz najviše zaprži, a jedino što se uvelike promijenilo otada, jeste količina ljudi koji nam se u Istru slijeva iz Italije.
Talijani, isto kao i mi, pogođeni su inflacijom, i puno ih je manje u recentnija doba, zamijenjeni, oramai, slovencima, čehoslovačkim hodajućim rizicima, i ostalim beskintašima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
