Od 47 kilometara slovenske obale, nekih 160 metara otpada na sprud Pokapališće školjki koji se nalazi na samom ulazu u Ankaran pored nogometnog igrališta.

Službena verzija kaže da je ovo groblje školjaka nastalo 1990. godine kada je Luka Koper produbila podmorje za potrebe drugog gata. Mulj je ispumpavan s morskog dna sjeverno od ušća Rižane u uvalu Polje, koja se nalazi između Kopra i Ankarana. S vremenom je kiša postupno isprala blato i ostale su samo školjke, točnije ljušture raznih školjaka i mekušaca.

Slana livada

Popisane su čak 234 različite vrste, a među najljepšima su školjkaš srce, Jakobova kapica, ladinka, Petrovo uho, bodljikavi vaganj, pelikanovo stopalo, puževi vučia kućica i rumenvuk, te mnoge druge. Zbog mulja u okolici spruda stvoren je i jedinstveni ekosustav koji nudi odlične uvjete za raznolik biljni i životinjski svijet.

Drvena staza preko slane livade(Snimio: Zvonimir Guzić)

Samo mjesto ne navodi kao turistička atrakcija zbog straha od devastacije i odnošenja školjki kao suvenira, a Zelene udruge strahuju i od moguće izgradnje trećeg gata Luke Kopar što bi ugrozilo i samu Rižanu, jedinu slovensku rijeku koja se ulijeva u more.

Desno od Groblja školjaka, kad se prođe mala ribarska lučica i obalom krene prema Ankaranu, između crkava sv. Katarine i sv. Nikole, nalazi se slana livada rijedak prirodni fenomen na Mediteranu. To je močvarno područje bogate vegetacije s muljevitim, vlažnim i slanim tlom, gdje se razvila vrlo posebna vrsta livade koja je zbog svojih botaničkih svojstava i ekološke vrijednosti postala dio mreže Natura 2000.

Livada je utočište mnogim pticama, a na njoj ima školjki i rakova te mnogih ugroženih biljnih vrsta poput morskog lana. Preko tog cijelog močvarnog ekosustava može se hodati povišenom drvenom stazom koja se proteže 600 metara u smjeru Ankarana i posjetiteljima pruža prekrasan osjećaj šetnje ovom jedinstvenom prirodnom okolinom.

Rijeka Rižana koja kod groblja školjaka utječe u more (Snimio: Zvonimir Guzić)

Invazivna vrsta

O još jednoj posebnosti ovog slovenskog mjesta uz talijansku granicu izvjestio nas veliki ljubitelj ptica i prirode Vanja Puškarić iz Poreča koji je i sam posjetio ovo mjesto.

- Na Groblju školjaka zimuje dvanaest primjeraka ptica značajnog povijesnog kurikuluma, radi se o afričkim svetim ibisima, čije je prvobitno stanište bilo na obalama Nila u Egiptu. Sveti ibis je vrsta koja je prisutna u subsaharskoj Africi, nema je više u Egiptu i trenutno se širi po Europi, a broj mu najviše raste u sjevernoj Italiji oko rijeke Pad. Riječ je o invazivnoj vrsti koja svojom prisutnošću može narušiti ravnotežu postojećih ekosustava. Prilagodljiv je i hrani se onim što nađe, od raznih kukaca kornjaša i pravokrilaca, puževa i lumbrika na poljima, do rakova crvotočara i školjaka u plitkim močvarama, a zna uzimati i jaja drugih ptica koja se gnijezde na tlu, poput primjerice čigri, ispričao nam je Puškarić.

Na groblju školjaka zimuje 12 afričkih svetih ibisa (Snimio: Vanja Puškarić)

Napuštamo ovaj jedinstveni ekosustav, u slovenskom dijelu Istre s pogledom na koparsku luku koja se sa svojim rubnim dijelovima naslanja na ovaj prirodni fenomen, u nadi da će se uspjeti sačuvati za neke nove generacije koje će moći uživati u njemu, kao što smo i mi uživali za vrijeme ove posjete.