dalibor radović
Magistar kineziologije kao učitelj u pazinskoj osnovnoj školi postiže zapažene rezultate u integraciji učenika s poteškoćama u razvoju
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Za mene su učenici s poteškoćama u razvoju veliki borci, prvo što se bore sa svojim poteškoćama, a i stoga što se bore za svoju poziciju među vršnjacima, povjerio nam je Dalibor Radović, magistar kineziologije rodom iz Pićna, s porečkom adresom, devetnaest godina zaposlen u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Pazinu.
U djetinjstvu je poput mnogih dječaka maštao o karijeri nogometaša, a potom mu je život otvorio druge vidike i nakon dosta rada na raznim poslovima i završene više trenerske škole za izobrazbu trenera nogometa gdje je stekao PRO licencu, odveo ga drugim putem. S 22 godine postao je brucoš, upisao fakultet, smjer kondicijska priprema. Stekao zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture, odnosno magistra kineziologije i nakon godina provedenih na različitim poslovima u klubovima, na zamjenama u školama, wellnessima i rehablitacijama sportaša, zaposlio se u pazinskoj školi, gdje postiže zapažene rezultate u radu s učenicima koji se školuju po redovnom programu, kao i u integraciji učenika s poteškoćama u razvoju na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture.
Vidljivi rezultati
Voditelj je Školskog sportskog društva Mladost koje kroz izvannastavne aktivnosti djeluje u pazinskoj školi, a u nekoliko je navrata bilo proglašeno najuspješnijim školskim sportskim društvom Hrvatske i Istre.
- Dva puta smo bili najuspješnije školsko sportsko društvo Hrvatske, po dva puta osvojili drugo i treće mjesto, a na razini Istre dvanaest puta proglašeni najuspješnijim školskim sportskim društvom, kazao je Dalibor koji je u više navrata proglašen i najuspješnijim mentorom Istarske županije. Zbir je to svih rezultata na svim razinama natjecanja, od gradskog do županijskog, međužupanijskog do državnog, na koja pazinski osnovci izlaze u raznim sportovima, od atletike u ženskoj i muškoj kategoriji, stolnog tenisa, gimnastike, košarke, badmintona, rukometa, odbojke muške, futsala muškog i ženskog.
- Gotovo u svim sportovima, osim plivanja, dodao je pazinski učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, te kazao kako je zahvalan svakoj generaciji djece, njihovim roditeljima i svim kolegama na uloženom strpljenju i vremenu provedenom u radu.
Cilj mu je na satu tjelesne i zdravstvene kulture, kao i na sportskim izvannastavnim aktivnostima, okupiti djecu koji se školuju po redovnom programu i djecu koja se školuju po individualiziranom programu ili imaju određene poteškoće. Iz godine u godinu sve ih je više i tu treba naći kompromis u nastavi kako naći model da se istovremeno zadovolje sve potrebe.
- Svjedoci smo ubrzanog načina života, trčanja za nevažnim, ali ljudima važnim materijalnim stvarima. Ljestvica je podignuta visoko u svim sferama društva, napetost u zraku toliko je oštra, da se može rezati nožem. Svaki dan isti. Djeca se skrivaju iza mobitela, što je nekim roditeljima i alibi u odgoju, uz opravdanje da to ne može biti štetno. Djeca svoja mišljenja, ponašanja roditelja i riječi izgovorene kod kuće, kao štafetnu palicu prenose u društvo i školu. Da, to je odgoj. Pozitivan ili negativan. Mi u školi pokušavamo, u svakom nastavnom odjelu, pronaći »čarobnu formulu«, kako integrirati sve te različite »male karaktere«, ali jednake kronološke dobi, u školski mehanizam. Nalazimo svakodnevno na mnoštvo zamki, ali opet uspijevamo podučavati učenike, ne samo obrazovnim sadržajima, već danas najvažnijim moralnim i socijalnim vrlinama, koje će svaki učenik ponijeti u život, kako bi bio »sutra bolji čovjek«, te kako bi se uspio intregrirati u današnje društvo i funkcionirati u svim sferama djelovanja, kazao je Dalibor.
Praksa vs. teorija
U svemu tome, dodao je naš sugovornik, on sam također je »mali učitelj« koji se svakodnevno nosi s odgojem i obrazovanjem učenika. Završio je fakultet, gdje je sve prezentirano idealnim: sustav prosvjete, uvjeti u školama, učenici svi zdravi, poslušni i spretni, s prisegom da će dostojno izvršavati sve stavke iz diplome.
- S tim spoznajama krenuo sam u potragu za svojim životnim pozivom. Napokon sam ga našao i zamislite, nakon prvog radnog dana, toliki upitnici iznad glave. Da li sam na pravom mjestu? Stalno sam vagao riječi profesora s fakulteta. Realnost je bila totalna suprotnost od onoga kako su nas pripremali za »životni poziv«. »Dobrodošao Dalibor u pravi obrazovni sustav današnjice«, rekao sam sam sebi. Učenici u razrednom odjelu različitih kognitivnih i konativnih sposobnosti, moralnih i socioloških vrijednosti, spremni na »poneku sitnu podvalu«, kako bi mi »minirali« rad, vjerojatno misleći u sebi »što nas ovaj ne pusti na miru«, da ne spominjem skromne uvjete u kojima se provodi nastavni proces. Evo živ sam i zdrav, nakon 19 godina u nastavi, potrebno mi je bilo napraviti nagli zaokret u radu i načinu razmišljanja kako bi našao neki kompromis s učenicima, potaknuo ih na rad i suradnju, prenio je Dalibor svoja promišljanja.
Uz učenike koji se školuju po redovnom programu, nastavu također pohađaju učenici s primjerenim programima odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama, za koje, napomenuo je, osjeća posebnu empatiju, te im maksimalno pruža podršku.
- U začecima svoje karijere nisam bio pripremljen za rad s učenicima koji se školuju po posebnom programu, a mislim da ih u to vrijeme nije bilo toliko. Takvi učenici su inače imali liječničku ispričnicu, te su bili oslobođeni nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Iz godine u godinu, uz učenike s problemima u ponašanju, sve je više učenika s različitim dijagnozama i stupnjevima oštećenja. Pohađaju nastavu, kvalificiranu prema utvrđenim rješenjima o prilagodbi. Neki učenici pohađaju nastavu tjelesne i zdravstvene kulture s učenicima redovitih programa u razrednim odjelima, ili pak u posebnim razrednim odjelima, napomenuo je pazinski učitelj.
Jednostavna formula
Priznaje da mu nije bilo svejedno kada je prije dvanaest godina, na početku školske godine saznao da će dobiti učenika koji se školuje po prilagođenom obliku školovanja. Srce mu je zakucalo brže, otvorila su se brojna pitanja, od literature, priprema kako s učenikom vježbati, hoće li ga ozlijediti. Kako uskladiti dva različita programa koji se provode u isto vrijeme, u razredu od 24 učenika. Hoće li sat uspjeti. A formula je, kazao je zapravo vrlo jednostavna.
Nakon toliko godina iskustva rada s učenicima s poteškoćama pokazalo se da jednostavno treba otvoriti srce, voditi se time da su oni »pravi anđeli« za koje treba gajiti istinske osjećaje i slušati njihove potrebe. Naravno, potrebno je napisati i »neki plan i program«, ali on je manje važan. Važno je napraviti neraskidivu vezu između učenika koji se školuju po redovnom programu i učenika koji se školuju po primjerenim oblicima školovanja. Intregrirati ih što više u igru, s drugim učenicima, naravno na način »kako i koliko oni mogu«, da budu prihvaćeni kakvi jesu, te ih tako pripremati za životne avanture kako bi se mogli nositi sa svojim životnim izazovima.
- Stvarno su najveći »borci«, moraju se nositi sa svojim poteškoćama pa i s društvom gdje ih osporavaju. Moram napomenuti, da kroz vježbanje i pokret, oni fizički i mentalno jačaju, kao i učenici koji se školuju po redovnom programu. Gotovo svaki učenik voli nastavu tjelesne i zdravstvene kulture te sve čari što im taj sat pruža. Nema ljepšeg nego kad je dijete sretno i zadovoljno, pogotovo kod takvih učenika. U našoj školi svaki učenik nosi redovito sportsku opremu te jedva čeka nastavu tjelesne i zdravstvene kulture koja se ne preskače, prenio je Dalibor. Zahvalan je, kazao je, i svoj djeci i njihovim roditeljima što odvajaju svoje slobodno vrijeme, prije i poslije nastave, koristeći ga za vježbanje.
Prvak Luka
Za kraj spomenuo je jedan primjer iz svog učiteljskog staža. Vježbajući s učenikom koji se školuje po primjerenom obliku školovanja, uočio je da voli futsal i trčanje. Malo po malo počeo ga je zvati na dodatne izvannastavne aktivnosti. Spreman ostati zbog njega duže u školi, da dodatno vježba, misleći da je to i njegova želja, ali on je odlazio kući, bez objašnjenja. Saznao je u međuvremenu da žuri na autobus jer nema s kime otići doma, u selo udaljeno 20 kilometara od Pazina. Povjerio mu se je i rekao da pomaže u vinogradu, masliniku i oko domaćih životinja.
- Ostao sam bez riječi, pa on mene može naučiti svačemu, pa i većinu učenika u školi. Doista me inspirirao. Nakon nekog vremena, vježbali smo prije i za vrijeme nastave kako bi po njenom završetku autobusom mogao otići kući. Došao je dan kad sam njegovoj majci i njemu, predložio da ga prijavim na državno natjecanje za učenike koji se školuju po programu s poteškoćama u razvoju. Nije bio oduševljen što će na natjecanju Hrvatskog školskog sportskog saveza za djecu s intelektualnim poteškoćama, provesti dva dana, mislio je na poslove koji ga čekaju kod kuće. Ipak pristao je, i postao državni prvak u trčanju na 400 metara. Da, državni prvak. Suze i sreća. Potpuno mi je osvojio srce, pobudio osjećaje u meni za koje nisam ni znao da gajim prema takvoj djeci. Zahvalan sam mu na svakom trenutku provedenim s njim. Puno sam naučio od njega. Neka mu sport bude zvijezda vodilja u životu, poručio je Dalibor svom bivšem učeniku Luki Sirotiću, danas pulskom srednjoškolcu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
