svećenik i župnik župe Ujewa u Tanzaniji posjetio poreč i rovinj
Pater Romanus Mihali: Osjećam da moja briga ne bi trebala biti samo poučavanje vjeronauka, već i pomaganje ljudima da vode dobar i sretniji život
Romanus Mihali na misnom slavlju u Rovinju
Pater Romanus Mihali, župnik župe Ujewa i dugogodišnji suradnik hrvatske udruge Zdenac u Tanzaniji, nedavno je u sklopu svog boravka u Hrvatskoj, uz ostale gradove, posjetio Poreč i Rovinj. Tim povodom razgovarali smo s paterom Romanusom koji nam je otkrio kako je tekao njegov put u duhovnosti, kako ga se dojmila Istra te jesu li ljudi sretniji uz materijalna dobra ili bez njih.
- Što Vas je potaknulo da se posvetite duhovnosti?
- Rodio sam se u katoličkoj obitelji kao treći sin. U dobi od 14 godina, 1986., došao sam u sjemenište Tosamaganga gdje sam proveo jednu godinu te sam nakon toga krenuo pohađati srednjoškolsko obrazovanje na redovnoj razini šest godina, od 1987. do 1993. Nakon toga sam se pridružio glavnom studiju sjemeništa, filozofija tri godine i teologija također tri godine, na Peramiho Major Seminary, od 1993. do 2000. Dana 13. srpnja 2000. zaređen sam za svećenika. Moje pastoralno djelovanje počelo je u rujnu 2000. godine gdje sam djelovao kao pomoćnik župnika u župi Ilula. Godine 2003. premješten sam u sjemenište Mafinga gdje sam radio kao nastavnik biologije i odgojitelj sjemeništaraca. Dvije godine kasnije otišao sam u Indiju na daljnji studij zoologije gdje sam proveo šest godina i gdje sam stekao diplomu magistra zoologije i diplomu stručnog podučavanja. Od rujna 2012. do rujna 2015. radio sam u sjemeništu Mafinga kao srednjoškolski profesor zoologije i odgojitelj. Sredinom rujna 2015. premješten sam u župu Ujewa koju je vodio velečasni Ante Batarelo iz Hrvatske kao župnik 35 godina. Od tada do danas sam u župi Ujewa kao župnik. Ono što me motiviralo da vodim život posvećen duhovnosti bila je briga mnogih ljudi oko mene kojima je bila potrebna pomoć i evangelizacija. Zabrinuo sam se kad sam vidio jednog katoličkog svećenika misionara iscrpljenog u svojoj misiji u mojoj župi. To me potaknulo da se i ja priključim i budem tamo svećenik. Bio sam motiviran pomoći mu u njegovoj misiji.
U programu 250 djece
- Koliko ste godina u svećeničkom pozivu i koji su Vaši glavni ciljevi rada?
- Svećenik sam već 23 godine. Glavni ciljevi mog poziva su pomoći ljudima koji su mi povjereni kako bi vodili kvalitetan duhovni, društveni i ekonomski život. Dodatni glavni ciljevi mog pastirskog poslanja su biti u kontaktu sa svojim kršćanskim stadom, slušati ih i surađivati s njima u njihovim duhovnim i ekonomskim potrebama. Moj glavni cilj je pružiti odgovarajuću formaciju djeci i mladima koji su budućnost Crkve. Zbog toga udruga Zdenac, između ostalih udruga, radi na formiranju i školovanju djece. Osjećam da moja briga ne bi trebala biti samo poučavanje vjeronauka, već i pomaganje ljudima da vode dobar i sretniji život. Briga mog misionarskog rada je osigurati da moj narod ima dobru i odgovarajuću hranu za jelo, dobru kuću za život, da moj narod ima pitku vodu za kućnu upotrebu, živi higijenski i dobro i zdravo.
- Koliko dugo surađujete s Udrugom Zdenac i na čemu se temelji ta suradnja?
- S udrugom Zdenac surađujem otprilike sedam godina, otkad sam preuzeo župu Ujewa. Do tada je župu vodio hrvatski misionar don Ante Batarelo, a nakon odlaska don Ante iz župe, Zdenac je nastavio sa započetim aktivnostima, zbog čega sam jako zadovoljan. Suradnja se temelji na pomoći siromašnoj djeci i starim ljudima moje župe u opskrbi hranom, školskim materijalom, uniformama, vodom i obrazovnim aktivnostima. Volonteri Zdenca, kao i sestra Ljilja, predsjednica Zdenca, često dolaze i posjećuju djecu i starije u mojoj župi koji su u njihovom programu, tako da to nisu samo imena na papiru, već imaju i osobni susret s njima, zajedno pratimo njihov napredak u školi, organiziramo susrete s obiteljima djece, nosimo hranu i lijekove potrebitima, organiziramo duhovne obnove, biblijske radionice i slično. Tako nam postaju bliski. Također, osnovali smo udrugu Zdenac (na svahili jeziku zdenac se kaže Kisima) ovdje u Tanzaniji, u mojoj župi, pa ćemo ovdje pratiti program matične organizacije Zdenac.
- Na koji način funkcioniraju kumstva između djece s kojom radite i udruge Zdenac?
- Projekt "Zdenac znanja – kumstvo" provodi se u mojoj župi već 15 godina u suradnji s udrugom Zdenac. Trenutno je u taj program uključeno oko 250 djece, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. To znači da određene osobe, tvrtke ili škole iz Hrvatske financijski podupiru određeno dijete iz moje župe, osiguravajući mu školski pribor, bilježnice, uniformu, obuću, torbe, hranu. Također, svake subote u župi Ujewa održava se poseban program za ovu djecu koji se sastoji od zajedničke molitve, ručka, a potom djeca imaju dodatnu nastavu iz četiri najproblematičnija predmeta u školi. Osigurani su im učitelji ili stariji volonteri koji im pomažu u ponavljanju i učenju. Tu se djecu također uči urednosti, lijepom ponašanju i kršćanskim vrijednostima. Jako sam zahvalan što se ovaj program provodi u mojoj župi, jer mnogim obiteljima i djeci daje perspektiva za bolji život. Samo obrazovanjem djeca mogu napredovati. Jako sam zahvalan svim dobrim ljudima iz Hrvatske koji su se žrtvovali za pomoć djeci u Tanzaniji. Oni čine veliko djelo milosrđa!
Šansa za bolji život
- Je li ovo bio Vaš prvi posjet Istri i Hrvatskoj i kakvi su Vaši dojmovi?
- Da, ovo je bio moj prvi posjet Istri i Hrvatskoj općenito. Moji dojmovi u ovoj posjeti su da imate vrlo lijepu zemlju koja ima gotovo sve. To je nevjerojatna prirodna ljepota, obilje pitke vode, dobre ceste, obilje hrane, dobro stanovanje, automobili, a obrazovanje je dostupno svima. Budući da imamo ograničenu dostupnost gotovo svih gore navedenih stavki, mnogi ljudi u Tanzaniji žive u materijalnom siromaštvu i bore se s nedostatkom vode što otežava obradu zemlje. A poljoprivreda je djelatnost od koje se najviše živi. Također, ne može svatko svojoj djeci priuštiti školovanje. Što se tiče duhovnosti i vjere, ovdje su ljudima dostupnije crkve i sakramenti. Na primjer, u mojoj župi, koja ima deset udaljenih filijala, ne mogu biti prisutan svake nedjelje u svakoj filijali na misi.
- Novi porečki i pulski biskup Ivan Štironja boravio je svojevremeno u Tanzaniji kao misionar, u župi Kaning'ombe. Jeste li se i tada imali prilike upoznati ili je ovo bio Vaš prvi susret s njim? Kako je uopće došlo do ideje o zajedničkom vođenju misnog slavlja u Poreču?
- Biskup Štironja boravio je u Tanzaniji četiri godine kao misionar u župi Kaning'ombe. Stoga dobro poznaje uvjete života u Tanzaniji i s čime se ljudi tamo bore. Nažalost, nisam ga imao priliku upoznati dok je bio u Tanzaniji. Ovaj posjet bio je moj prvi susret s njim, a razgovor je bio vrlo ugodan i srdačan. Jako sam zadovoljan zbog ove prilike da se s njim susretnem i razgovaram o temama vezanim uz Crkvu i život u Tanzaniji i Hrvatskoj. Nadam se da ću ga opet imati prilike sresti, tko zna možda u Tanzaniji. (smijeh)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
