Ugledni istarski svećenik dr. Josip Grbac, rodom iz Lanišća, danas na dužnosti župnika u Umagu, dok teologiju predaje na riječkoj bogosloviji, analizirao je za naš list vjerske i društvene poruke u Istri.

- Prije godinu dana, uoči Božića, objavili ste članak u kojem kritizirate Europsku uniju i njezin dokument kojim se imenuju blagdanski praznici umjesto božićnih. Ima li promjena, ta nova pravila nisu u nas uhvatila korijenje?

- Europska unija nije odustala od te svoje namjere jer ima dosta zastupnika koji nisu vjernici te propagiraju pogled na svijet koji nije uobičajen na europskim prostorima. Ali, po mom mišljenju, odustali su od toga privremeno jer su brojne institucije i osobe reagirale protiv toga. Negirati Božić je izmišljotina koja ne može opstati; stoljećima postoji terminologija kršćanskog kulturnog kruga. Božić će imenovati i nevjernik i ateist, to je opći blagdan za sve, ne samo za kršćane. Ako neki europski zastupnik koji je ateist hoće na silu uvesti nešto drugo, onda je to čista demagogija.

- Izraz blagdanski praznici ne znači ništa, ili je blagdan ili su praznici?

- Pa to može biti slobodan dan ili tako nešto, ali Božić ima svoje ime koje smeta samo nekim nadobudnim zastupnicama koje su došle na ideju da se Europa pretvori u bezličje da se dopadne svima. Neće ni muslimani mijenjati svoj Kurban Bajram i nazvati ga drukčije, a nećemo ni mi da se Božić drukčije naziva.

Europi treba vratiti dušu

- Kažete da se radi o bezličnoj komunikaciji koja Europi treba ubiti dušu. Već i prije govorilo se o izbacivanju kršćanskih vrijednosti iz EU dokumenata?

- Europa počiva na vrijednostima prisutnima stoljećima. Začetnik moderne Europe koja ovako diše je Sveti Benedikt kojeg smatramo ocem Europe. No, davno su već stvoritelji EU-a rekli da Europi treba vratiti dušu, a ona se bazira na kršćanskim vrijednostima. Kršćanska vjera nije samo odlazak na misu, nego predstavlja vrijednosti do kojih držimo, poput demokratskih načela i vrijednosti žene. To su u načelu kršćanske vrijednosti i držimo do njih. Kao što sada u Katru drže do svojih i od njih ne odstupaju. Kod nas u Europi nastojimo zadržati to malo kršćanske duše koja je još prisutna i u tom smislu nemamo svjetlu budućnost i ne može biti predvodnik ljudskih prava u svijetu. Ona postaje konglomerat biznismena koje ne zanimaju vrijednosti, nego profit i zarada.

- Europa postaje Amerika?

- Možda i ne, Amerika itekako drži do nekih svojih načela. Mi smo razvodnjeni do bola, podilazimo svakome, Europa se ne može shvaćati ni uvaženim čimbenikom svjetskog poretka. Važne su SAD i Kina, mi tapkamo za njima.

- Istra se često naziva multikulturnom zajednicom. To se odnosi i na vjerske aspekte?

- Istra je oduvijek bila multikulturalna i to je njezina povijesna sudbina. Kod nas su se miješali ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije i Hrvatske i tu nema alternative. Ili će Istra biti multikulturalna i otvorena za dijalog sa svima, ili će se zatvoriti u ljušturu bez perspektive. Civilno društvo u Istri je otvoreno za sve poglede na svijet. Mi u crkvi uvažavamo one koji drugačije vjeruju i misle, jer je Istra specifična regija koja je u prošlosti mnogo prošla. Moj djed je bio vojnik u Austrougarskoj, otac u Italiji, ja u Jugoslaviji, moji nećaci su hrvatski vojnici. To su četiri etape koje ne možemo zanemariti.

- U Istri je, prema rezultatima popisa, dosta ateista?

- Mi smo granična regija i sve što dođe sa Zapada prvi ćemo usvojiti. To je odgovornost i civilnih vlasti. Pogledajte gradove: u Dubrovniku sam na Stradunu našao samo lijepe i ugledne butike, a u nekim istarskim gradovima sve izgleda kao vašar gdje svatko može raditi što hoće. Mislim da to za Istru nije dobro i mi Istrani premalo držimo do svog identiteta. Pokušali su to ispraviti neki u crkvi, poput biskupa Jurja Dobrile, ali nedovoljno.

- Vi kažete Istranin, drugi Istrijan. Koliko je danas u Istri važna regionalna pripadnost?

- Taj regionalizam po zadnjem popisu doživljava poraz. Opao je broj onih koji se izjašnjavaju kao Istrijani. To znači da smo pojmove Istrijan i Istranin previše ispolitizirali. Istrijan je pojam regionalnog opredjeljenja, Istranin je nešto sasvim drugo. Ljudi su pametni i shvaćaju da kao samostalna regija ne možemo funkcionirati te da moramo biti dio regije i dio Europe. Nekakvo zadrto inzistiranje na regionalnoj pripadnosti više nema smisla, identitet se može graditi i bez da se inzistira i radi na tome da smo Istrijani koji su drukčiji od Dalmatinaca ili Slavonaca. To su priče za malu djecu.

Polemike oko vjeronauka

- Dosta ste govorili i pisali o pastoralnoj službi te o vjeronauku. Često se čuje da je vjeronauk u školama suvišan?

- Kada dođu izbori uvijek se govori o vjeronauku u školama, to je vječna tema.

- Kao i Vatikanski ugovori?

- Da, ali vjeronauk u školi nije isti kao u župi. U župama imamo vjeronauk kojima učimo djecu molitvama i pripremamo ih za pričest i krizmu. Vjeronauk u školi nije isključivo konfesionalan. Tamo se djecu treba učiti zašto moraju poštovati roditelje, zašto ne smiju krasti i lagati, što moraju činiti kao odgovorni građani ovog društva. To su neke vrijednosti što proizlaze iz kršćanske vjere. Ako to nekome smeta, onda on želi Istru i Hrvatsku koje će biti dio diktature relativizma, kako bi to rekao papa Benedikt. Svaki pametan čovjek zna da to ne bi bilo dobro. Onaj tko postavlja takvo pitanje ili ne zna što je vjeronauk u školi, ili to čini iz nekih ideoloških razloga, što pali kod djela birača kad su izbori.

- Podržavate Hod za život, a što mislite o Paradi ponosa?

- O hodu za život sam rekao da je to inicijativa kršćanskih udruga koje žele da ljudski život bude ispoštovan u potpunosti. Tko se protiv toga bori, taj također zagovara neki relativizam. U vezi Parade ponosa nemamo ništa protiv toga, ali smo skeptični zbog toga što netko želi nametnuti svoju homoseksualnost. Papa Franjo je jasno rekao: tko sam ja da im sudim. Mi nismo izričito protiv homoseksualaca kao nastranosti ili slično, ali ako normalne obitelji ne paradiraju po gradovima, zašto to čine homoseksualci? Volio bih znati gdje su to oni tako drastično ugroženi? Parada ponosa izgleda kao da smo u Katru, gdje ih zatvaraju, ali tko je u Hrvatskoj stradao zbog spolnog opredjeljenja? Ovako izgleda kao da maškare paradiraju gradove i protestiraju za prava koje već imaju. Naravno, možemo razgovarati koliko je pametno da homoseksualni parovi odgajaju djecu, ali to se neće promijeniti paradama po našim gradovima. Mnogim ljudima to djeluje odbojno.

- Nedavno ste u katoličkoj reviji Kana objavili zapažen članak na aktualnu temu skupog života i inflacije. Napisali ste da "Moderna europska država kakva je Hrvatska, koje sebe naziva socijalnom, ne smije si dopustiti preskakanje prioriteta. Prioritet su svakodnevne potrebe i namirnice čija cijena mora biti dostupna svakom građaninu. Kruh i mlijeko važniji su od frizure i teretane. Zdravlje je važnije od sporta i hobija. Ovo nije nikakva diskriminacija, nego dužnost da se najprije pomogne onima najpotrebitijima u njihovim osnovnim životnim potrebama". Kako to postići i kako crkva može pomoći?

- Mi smo socijalno osjetljivi, naša biskupija daje pomoć za školovanje djece, karitativno djelujemo i pomažemo ljudima koji nam često dolaze na vrata tražiti pomoć. Mi u Umagu sada sakupljamo namirnice za obitelji koje imaju problem kako se prehraniti. No, imamo iskustvo iz prijašnje krize; spašavali smo velike banke, a nismo gledali na narod i kako on živi. Pa i popis stanovništva služi tome da se vidi realnost Hrvatske, koliko ljudi ima problema u plaćanju režija. Vidim koliko Talijani rade na tome da im olakšaju život i očekujem od hrvatske države da također nešto poduzme. Mi nemamo para jer je dosta pokradeno, ali kad bi se barem dio toga vratio, bilo bi dovoljno da nahranimo sve obitelji u Hrvatskoj.

Božićni konzumerizam

- Mediji pišu da će se za Božić potrošiti oko dvadeset milijardi kuna na hranu. Ali, uz postojeću inflaciju sve postaje siromašnije, mnogi neće okusiti odojka. Velike su razlike među ljudima, a i Božić se pretvara u konzumerizam?

- Djeci će se poklanjati video igre i mobitele. Ali, teško je u to ulaziti – Božić je blagdan radosti i zadovoljstva i svaki roditelj želi svojoj djeci donijeti radost nekim poklonom. To je zapadnjački duh, nema govora o tome da se Bog nije rodio ni u Betlehemu ni u Nazaretu, nego samo o poklonima. Konzumerizam je zahvatio sve kutke Europe i Hrvatske i boriti se protiv toga je Sizifov posao. Uporno naglašavamo vrijednosti Božića; solidarnost, toleranciju. ako je Bog došao u ovaj svijet i dopustio da bude rođen u štali, da mu bude hladno i da je gladan, onda nam preostaje da ljudima budimo duhovni optimizam. Nećeš dijete usrećiti mobitelom koji će zaboraviti za mjesec dana, to je konzumerizam koji s Božićem nema ništa.

- O solidarnosti govori političari. Mogu li političari koji uglavnom žive u raskoši biti uvjerljivi kad nam čestitaju Božić?

- Po svim istraživanjima, koje je vodio naš fakultet i gdje sam i sudjelovao, građani imaju sve više nepovjerenja u sve institucije društva. Nešto bolje stoje vojska i crkva. Hrvatskom saboru i pravosuđu građani iskazuju minimalno povjerenje jer vide da rade jedno govoreći drugo. Govore o brizi, skrbi, socijali, a svi nose rolexe i svakim danom se otkriva da imaju kuće i neprijavljenu imovinu. Ljudi nisu blesavi i pitaju se zašto da im vjeruju. Ali, kad ideš na izbore nekome moraš dati glas, iako unaprijed znaš da se, ma kome dao glas, ništa neće promijeniti. To je tragedija hrvatskog društva.

- Postoje i demokršćanske stranke, bilo ih je i više, ali nisu zanimljive biračima?

- Odgovorit ću primjerom. Nekada je bilo više demokršćanskih stranaka u Hrvatskoj i na jednom skupu sam održao predavanje. Rekao sam im da se, ako se deklariraju demokršćanima, moraju ujediniti. Apsurdno je da djeluju jedni protiv drugih, a kršćani su. Nakon toga, pozvali su me voditelji na stranu i rekli da je to čista utopija i da se to ne može dogoditi. U Hrvatskoj istinsko demokršćanstvo ne postoji, a i sumnjam da bi takva stranka uspjela na izborima jer ovisi koliko novca imaš i koliko možeš potrošiti na kampanju. I kakva obećanja daješ.

Povezane vijesti

• "Hrvatski vremeplov" Josipa Grbca: Teološko-etička promišljanja o hrvatskoj zbilji
• Pater Romanus Mihali: Osjećam da moja briga ne bi trebala biti samo poučavanje vjeronauka, već i pomaganje ljudima da vode dobar i sretniji život
• Zbog spolnog odnosa s maloljetnicama optužen svećenik