Nevjerojatno, ali istinito. Bivša pjevačica nekad iznimno popularne folk grupe Batana, Antonella Sugar vodi najstariji zbor u Rovinju. Možda i nije najstariji po datumu osnutka (2001. godina), ali je definitivno po zbroju godina njegovih članova.

Naime, "Oldtimeri", kako i sam naziv sugerira, sastavljen je od članova/ korisnika Doma za odrasle "Domenico Pergolis", s kojima jednom tjedno Antonella provodi svoje slobodno vrijeme u pjesmi i veselju.

Ljubav i sreća u radu

- Sve je počelo spontano. Za vrijeme jednog nastupa "Batana" u dnevnom boravku Doma, vidjevši koliku radost unosimo u domske prostore i koliko ljudi s nama izvodi pjesme, palo mi je na pamet da se uključim u domske aktivnosti. Naime, još od 1999. godine počela sam povremeno volontirati u Domu, da bih u jednom trenutku shvatila da mogu i više i bolje. Dakle, dvije godine kasnije, s bivšom terapeutkinjim Gracijelom Malčić Pirin u trenutku sam se dogovorila i počela voditi aktivnost zborskog pjevanja, kaže nam Antonella i korz smijeh dodaje da je ime "Oldtimeri" osmišljeno u hipu.

Govoreći o protoku vremena, a sada i dugovječnosti zbora, Antonella nam kaže da je ono prohujalo u sekundi.

- Da, i mene malo iznenađuje koliko je vremena prošlo. Međutim, nikada nisam razmišljala o trajanju, već o potrebi i kvaliteti onog što zajedno radimo. Prvenstveno, ono što me kao sidro drži u Domu, jest povratna sreća i ljubav kojom me moji članovi obasipaju pa sve dok ta obostrana iskra radosti postoji, neću odustati, poručuje dirigentica, koju pitamo što njoj osobno znači vrijeme provedeno sa zlatnom generacijom.

- Puno! Sigurna sam u jedno, a to je da su mi zboraši dali puno više od onog što sam očekivala, a znate da pritom ne mislim na dobro izvedenu pjesmu. Riječ je o druženju, prisnosti, odnosno zajedničkom uživanju u onome što volimo, a to je pjesma. Osim toga, upoznala sam puno prekrasnih ljudi, stvorila sam i novi krug prijatelja, a osobno dobila sam i neku, nazovimo je dužnost ili bolje rečeno smisao i kvalitetu osobnog postojanja, kaže nam Antonella.

Na našu tvrdnju da vjerojatno nije uvijek lako jer, uostalom, radi s ljudima, Antonella nam potvrđuje da ima ponekad i težih trenutaka, ali i dodaje da sve dok ima više sretnih trenutaka, od onih koji to nisu, valja se boriti, napredovati i raditi.

- Kada me pitate o manje lijepim trenucima, pače onim nenadoknadivim, kada se radi o odlasku zboraša, sigurno je da nije lako. Naravno, radeći kroz sve ove godine, "Oldtimeri" su ispratili mnoge svoje članove i to je uvijek onaj stresan i težak trenutak. Međutim, i to je dio života i svega onog što svima nam slijedi, kaže Sugar, koja, usprkos tome, smatra da starost ne znači usamljenost ni izoliranost. Dapače, kaže, "pružimo li joj šansu, to je doba kada sve sjeda na svoje mjesto".

Smrt me uvijek pogodi

- Više se ne plašim starosti, onemoćalosti. Upravo moji zboraši pomogli su da je prihvatim kao sastavni dio života koji itekako može biti ispunjen i kvalitetan. Eto, otkriću i da sam sama, kroz upis na listu čekanja, "osigurala" svoje mjesto u najvećem dnevnom boravku Rovinjaca, kaže nam simpatična i uvijek nasmijana Antonella, koju pitamo je li bilo perioda kada je htjela odustati.

- Bilo ih je, dakako. Posebno u onim trenucima kada sam, iščekujući da nam se svi članovi pridruže, saznala da netko više neće doći. To te pogodi. I kao prijatelja i kao čovjeka. No, do sada sam imala snage uvijek nastaviti.

Međutim, ono čega se danas više pribojavam, jer i ja sam u međuvremenu postala umirovljenica, hoće li netko nastaviti .... Neugodno mi je i razmišljati o tome koliko su danas mladi i mlađi ljudi zaokupirani vlastitim problemima i koliko sve manje vremena i strpljenja imamo za ljude oko nas, kaže.

- Eto, sad kad me već pitate do kada ću nastaviti volontirati i voditi zbor, odgovor je jednostavan - do kad budem mogla, odnosno i najiskrenije već sutra bih prepustila dirigentsku palicu nekom tko želi nastaviti. Tada bih i ja mogla biti s druge strane/ pjevačica u zboru "Oldtimera", kaže Antonella Sugar koju većina njenih sugrađana poznaje kao pjevačicu nekad iznimno popularne folk skupine "Batana".

- Nije lako reći dosta i prestati profesionalno djelovati. Međutim, uvijek sam smatrala da treba znati otići kad je vrijeme, a vrijeme je za nove generacije. Osobno, nastavljam pjevati s mojim nonićima i da,...uvijek u kući. Jer, život bez muzike meni je nezamisliv, rekla je za kraj Antonella, žena iznimne energije, talenta i ogromne, gotovo opipljive pozitive.

U trideset godina 2.862 nastupa

- Pjesma je uvijek bila moja ljubav, ali i profesionalna okupacija. U "Batani" sam provela najljepše i najaktivnije godine, proputovala tisuće kilometara i nastupala na jednakom broju pozornica uvijek promovirajući rovinjske (i domaće) pjesme. Batana je, na neki način bila i dio mene.

Grupu su uz moje prijatelje, a tu mislim na Riccarda Bosazzija, Pina Bartolija i Riccarda Sugara, činili i suprug Luciano i sin Giorgio. Dakle, moj tzv. profesionalni put bio je ujedno i onaj životni, svakodnevni. Stavljanjem ključa u bravu i odlaskom na koncert, neovisno da li je on bio u Rovinju, u nekom od gradova Istre ili, nerijetko izvan granice, uvijek sam bila u i s obitelji, veli nam Antonella Sugar.

- Od 1995. godine, kada nas je "otkrio" bivši direktor Turističke zajednice Dario Činić, Batana se isprofilirala i na neki način postala glazbenim ambasadorima Rovinja. Riječ je o bendu, koji je u trideset godina karijere ostvario 2.862 nastupa, a to je broj koncerta (nerijetko i dva dnevno) na kojima bi nam pozavidjeli mnogi.

Pjesma nam je dala sve. Osigurala i to da smo proputovali čitavu Europu, doživjeli i vidjeli brojne pozornice i gradove, a to je neprocjenjivo, zaključila je Antonella Sugar i dodala kako, bez obzira na to što je 2021. godine "Batana" prestala postojati, ona se s pjesmom budi i liježe.

Povezane vijesti

• Prekrasni oldtimeri plijenili pažnju na Portarati
• Herojski crveni Fićo na čelu ponosne kolone
• Pronaći oldtimer u štali u Istri bila bi prava priča