na razmeđi Svetog Lovreča i Tinjana
Posjetili smo konobu čiji je vlasnik još davne 1975. godine otvorio prvu pizzeriju u Puli
Pretežno naši gosti preferiraju hladna predjela: pršut, panceta, ombolo, kobasice, vratina, sve iz vlastite proizvodnje. Tu je isto sir od tartufa, istarski sir i kravlji sir u teranu. Nakon toga ide šugo od boškarina ili šugo od domaće kokoše s njokima, fužima ili pljukancima, zatim je tu špaleta giravolta…, kaže vlasnik Miro Vošten
Tomažova konoba (snimio Anđelo DAGOSTIN)
Čim stignete u Tomažovu konobu u selo Vošteni na razmeđi Svetog Lovreča i Tinjana osjećate se toplo, ugodno, kao da ste već nekoć ondje bili i dobro se proveli, kao da ste doma. Vlasnik je Miro Vošten u modnom stilu Rade Šerbedžije, ali više u istarskom maniru simpatičnog i dobrodušnog domaćina.
Supruga je Marija koja je upravo čistila kupus kada smo stigli. Uhvatili smo ih u vrijeme berbe maslina. Dosta je dobra sezona. Uz već postojećih 250 starih ove godine su posadili čak 400 novih ulika kraj sela. Žižolera, motovunsku črnicu i picholine. A isto se mora pretakati vino. Jesenski radovi.
- Ni dosadno. Tribali su danas dojti pršuti, friški buti, iz Vinkovci, ali da će doć drugu šetimanu, jer svinje nisu dovoljno naresle, kaže nam domaćin Miro čija se obitelj bavi raznolikim ugostiteljsko-poljoprivrednim djelatnostima među kojima je i višestruko nagrađivana pršutana (pršuti, kobasice, ombolo i panceta), ali i iznajmljivanje apartmana.
Otvorio prvu pizzeriju u Puli
Konobu su otvorili 2005. godine, ali su se i prethodno bavili ugostiteljstvom u Puli gdje je Miro otišao s 14 godina (1969. godine) kada se uputio u tamošnju ugostiteljsku školu, da bi se potom vratio na starinu. Još 1975. godine otvorio je prvu pizzeriju u Puli (Tomaso u Zagrebačkoj ulici), nakon toga restoran Borghese, u Circolu caffe bar, i u Ytongu radnički restoran.
- Bilo je puno dela i obaveza, a malo efekta, kaže Miro koji smatra pametnom odluku da se vrati u rodno selo. Na mjestu stare kuće podignuo je novu višekatnicu. "Svi su govorili da san lud da se vraćam tu u selo. Ki će ti doć tamo u oštariju, su govorili. Ali se pokazalo da san bija u pravu", kaže Miro. Ne postoji neki Tomaž po kojem je Tomažova konoba dobila ime već se tako zove zaseok sela Vošteni u kojem se konoba nalazi (drugi dijelovi su Bilinovi, Gregovi...).
U početku je krenuo sam, a supruga mu je pomagala preko vikenda. Otvorenje konobe se poklopilo s otvaranjem kuća za odmor u ovom kraju, pa su tako osim domaćih počeli pristizati i strani gosti. To je iziskivalo proširenje kuhinje, ali i kapaciteta konobe. U interijeru stane 30-40 gostiju, a s terasom tijekom ljeta imaju 70 sjedećih mjesta. Hrana se priprema po starim istarskim receptima, a do Svih Svetih su radili svaki dan u tjednu. Sada rade petkom, subotom i nedjeljom, ali i u tjednu ako se naruči veća grupa (10 ljudi) otvaraju. Tijekom akcije Turističke zajednice središnje Istre "Jesen na pijatu" nudili su njoke u crnom šugu (s crnim vinom) od kobasica, pancete i pršuta s lisičarkama i vrganjima iz domaće berbe. Kao desert su nudili jesensku tortu s plodovima jeseni (jabuka, grožđe, šipak, mandarine…).
Stanovnici se bave poljoprivredom
- Pretežno naši gosti preferiraju hladna predjela: pršut, panceta, ombolo, kobasice, vratina, sve iz vlastite proizvodnje. Tu je isto sir od tartufa, istarski sir i kravlji sir u teranu. Nakon toga ide šugo od boškarina ili šugo od domaće kokoše s njokima, fužima ili pljukancima, zatim je tu špaleta giravolta…, kaže vlasnik.
Rade obiteljski, ponajviše sam Miro, supruga Marija i kćer Anamarija sa zetom, ali pomognu i drugi kada treba (tu su još sin Ivan, te kćeri Ester iz Pule i Egle koja živi u Zagrebu). Sada su angažirali i mladog kuhara koji polazi AZRRI-jeve kulinarske radionice.
Kada ga pitamo da usporedi selo svoga djetinjstva i današnjice kaže da je broj stanovnika nešto malo pao, više nema stoke (svinja, krava…), tek pokoja kokoš. Ipak, stanovnici se i dalje bave poljoprivredom (krumpir, pšenica, masline, grožđe, salata), ali uglavnom za vlastite potrebe. U selu se nalazi 6 kuća za odmor, ali i apartmani i sobe, pa se može kazati da mnogi žive od turizma.
- Ima to pozitivne i negativne posljedice, kao i svaka stvar. Ne bi htjeli neko veliko proširenje te apartmanizacije, nego da bude više familijarnih hiža. Mislim da je ovo područje već dovoljno zasićeno s tim vilama, smatra Miro.
Dolaze Amerikanci, Kinezi, Japanci…
Ali još uvijek se gradi. Njihovi apartmani su dobro popunjeni, ali ostavljaju neke termine i za boravak vlastite familije. Preko zime česti su im gosti lovačke družine, pogotovo iz Italije, s obzirom da je domaćin i sam lovac. "Sve je manje mladih lovaca, a stari su već na izmaku", dodaje. Osim nekih klasičnih gostiju poput Nijemaca i Talijana u ovu konobu znaju navratiti Amerikanci, Kinezi, Japanci, pa i sveučilišni profesori…
- Kad je neka grupa onda organiziramo lokalne svirače roženice i harmonike koji podignu atmosferu. Zna to potrajati do jutra poneki put. Gosti to svi prihvate i se udruže zajedno, opisuje nam situaciju u svojoj konobi.
Oni koji su voljni nakon ručka prošetati okolicom u blizini mogu obići izvor pitke vode Puč. Nalazi se u stijeni 8 metara duboko ispod razine zemlje. Nekoć se koristilo kao pitka voda za stoku, pa i seljane. "Žene su z brentami nosile doma vodu, dok ni doša vodovod negdje 1968. godine. To je bija glavni izvor vode", prisjeća se i dodaje: "danas je atrakcija za goste, a počistimo ga malo mi, malo općina." U izvoru se nalaze mali račići koje dođu pokupiti vlasnici jame Baredine kraj porečke Nove Vasi kako bi ondje nahranili čovječje ribice.
Ove godine su dobili nagradu od web stranica Tripadvisora i Restaurant Guru što dovoljno govori o kvaliteti koju nude svojim gostima. Uvijek dobivaju vrhunske ocjene.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
