Pisanje o rovinjskoj Bratovštini Tijela Kristova ponukao me pronalazak grobnice gastalda Gianbattista Basilisca, te tvrdnje da su podaci o Batovštini i gastaldu Basiliscu šturi. Ima doduše malo podataka o obitelji Basilisco i gastaldu iz te obitelji, ali zato ima objavljenih tekstova o utemeljenju i djelovanju Bratovštine Presvetog Sakramenta u Rovinju. Željko Cetina i Ante Teklić autori su znanstvene studije "Bratovština Presvetog Sakramenta u Rovinju: Od sredine 15. do početka 19. stoljeća". Njihovu studiju koristim u pripremi ovoga priloga.

Bratovštine su svjetovne udruge vjernika grada i sela temeljene na načelu dobrovoljnosti. Svaka je bratovština imala statut koju je morao potvrditi lokalni biskup. Godine 1741. na području Istre djelovale su 863 bratovštine, od čega 603 bratovštine u mletačkom dijelu i 260 na austrijskom. Zbog državnih interesa sustavno ih je počeo ukidati austrijski car Josip II. godine 1784. (osim one Presvetog Sakramenta), a nastavio Napoleon 1807. i 1811. godine.

Bratovštine Presvetog Sakramenta ili Tijela Kristova spadaju među najbrojnije i najaktivnije laičke udruge na kršćanskom zapadu. I na istarskom poluotoku zamijećen je velik broj udruga ovoga naziva. Gotovo da nema naselja, posebice u mletačkom dijelu, a da tamo ne djeluje ova bratovština. Prema Tomasu Lucianiju djeluju u više od pedeset mjesta.

U Rovinju se bratovštine pojavljuju početkom 14. stoljeća. Povjesničar Benardo Benussi smatra da je prva osnovana 1223. godine u kaštelu Rovinj i bila je povezana s crkvicom Gospe od Polja. Osnovana je kako bi obnovila crkvu u polju i opskrbila je s predmetima potrebnih u bogoslužju.

Među rovinjskim bratovštinama najduže je djelovala ona Presvetog Sakramenta koja je imala dva razdoblja djelovanja: od osnivanja 1542. do utrnuća 1807. godine, te restitucijom 1860. do 1974. godine. U prosincu te godine tadašnji rovinjski župnik Miroslav Milovan zapisao je da je sav novac Bratovštine predao za misnu nakanu njenih pokojnih članova.

Više od pola stoljeća Bratovština nije bila aktivna. S pravom će drugo razdoblje početi riječima zapisanim 1860. godine u Statutu "ora a novella vita richiamata" (sada pozvana na novi život), pod pokroviteljstvom porečkog i pulskog biskupa dr. Jurja Dobrile (1857.–1875.).

Kako je zapisano u Statutu, Bratovština Presvetog Sakramenta osnovana je u rovinjskoj zbornoj župnoj crkvi 1542. godine. Pripojena je "alla Venerabile Confraternita del Santissimo Corpo di Gesù Cristo sopra Minerva in Roma" (Bratovštini Tijela Kristova u Rimu). Bulu o osnivanju donio je papa Pavao III. izdanoj u Rimu 3. siječnja 1542. godine, posredstvom kardinala Alessandra de Cesarinija prema molbi upućenoj od porečkog biskupa Giovannija Campegija (1537.–1553.).

Bratovština je djelovala prema pravilnicima. Prva su zapisana u matrikuli Bratovštine odobrenoj 18. lipnja 1579. od porečkog biskupa Cesarea de Noresa (1573.-1597.). Na čelu Bratovštine bio je gastald, biran većinom glasova bratima i sestrima: u predizborima izabrana su četvorica kandidata, a u sljedećem krugu biran je jedan, čija je uprava trajala godinu dana. Naravno da se strogo pazilo kakav je moralni lik čovjeka koji se izabire.

Izbori kuglicama održavali su se do 1646. u crkvi Sv. Eufemije, a od 1647. u Pretorskoj palači u načelnikovoj prisutnosti.

Bratovština Presvetog Sakramenta bila je ugledna i zato je željela imati ugledne bratime i sestrime. Član bratovštine nije mogao biti onaj tko je bio preljubnik ili ako je živio u nevjenčanom braku. Član bratovštine koji nije bio na uskrsnoj ispovijedi, nije mogao obnašati nijednu službu. Svaki bratim i sestrima trebali su se ispovijedati i pričestiti barem dvaput godišnje, za Uskrs i Božić. Bratimi ili sestrime koji su bili u sukobu, trebali su se posredstvom gastalda i povjerenika pomiriti, a ukoliko se netko nije želio pomiriti, nisu ga smatrali članom.

Osim što je bila ugledna, ova rovinjska bratovština bila je jedna od triju materijalno najimućnijih. U svom djelovanju nije štedjela na izdacima koji su pridonosili veličanju Presvetog Sakramenta. Sve što je bilo vezano uz Tijelo Kristovo imalo je prioritet. Tako je godine 1624. pozlaćen oltar Presvetog, a izgradnjom nove crkve Sv. Jurja i Eufemije, Bratovština nastavlja skrbiti o oltaru Presvetog. Na skupštini 1736. odlučeno je da se u novoj crkvi načini novi oltar, koji je dovršen i postavljen u pokrajnoj sjevernoj lađi već iduće godine.

Za oltar Presvetog Sakramenta Bratovština je 1777. godine dala izraditi raskošni iskucani srebrni antependij, djelo zlatara Angela Scarabella (1712. - 1795.), koji spada u remek-djela venecijanskog kasnobaroknog zlatarstva. Središnja scena prikazuje Večeru u Emausu, a značajne su i bočne alegorične figure u pozlaćenom i izlivenom srebru, koje prikazuju Vjeru i Milosrđe.

Bratovština je vrijedne liturgijske predmete ponajviše nabavila u vrijeme gastalda Zuana Cibibia (1734.-1756.) i gastalda Michielea Zuffichija (1757.-1787.).

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam