Svatko u Puli ima svoj đir, koji, doduše, ljeti nudi puno više mogućnosti nego u ostatku godine. Osim mora, plaža, kupanja, cjelodnevnog boravka pored mora i čavrljanja, tu su dakako i izlasci, koji u fazi "novog novog", ne izgledaju kao prije. Postali su drukčiji. Ili možda i nisu.
No, ono što je konstanta plesne su večeri u pulskoj Zajednici Talijana tijekom ljetnih mjeseci. Tamo kao da je vrijeme stalo, kao u nekim crno-bijelim filmovima iz vremena što bijahu, generacije mahom starijih Puljana provode ovdje ljetne večeri uz ples. I nema veze ako nema dovoljno plesača, snaći će se "zlatne djevojke", žene u najboljim godinama i plesat će međusobno. I kvalitetno zaokružiti dan.
Tada nije važno, barem tih nekoliko trenutaka ili sati dok traje ples i dobro raspoloženje, aktualno stanje, politika, korona, kriza, male penzije, sve to nakratko stane i uz ritam glazbe i plesa kreće se, barem nakratko, u neke nove dimenzije. Mnogi su mislili da će desetljeće, koje je počelo ovom duplom dvadeseticom za koju su astrolozi totalno fulali prognozu, biti kao dvadesete godine prošloga stoljeća, razdoblje između dva svjetska rata, kada je, uz sve moguće i nemoguće prisutne krize, vladala i svojevrsna renesansa, godine perlica i modne revolucije.
Iako nitko ne zna hoće li i kakva renesansa uslijediti nakon korone i korona-krize, lijepo je vidjeti ovakvu oazu opuštenosti, koja odiše patinom prošlih vremena, gdje treba zastati usred užurbanog života. I bijaše ples. I glazba.