(Snimila Borka Petrović)
Uvijek ljubazna tajnica Herculanee jučer me ujutro nazvala kako bi mi pojasnila da je smeće u Varaždinskoj ulici ipak pokupljeno, čak i prije negoli smo mi to objavili u tiskanom izdanju. No, isto tako kazala mi je, kako je na istom mjestu preko noći opet niknuo odbačeni madrac i drugi otpad kojeg će radnici odvesti.
Neki maliciozni mislit će da imam nešto protiv ove komunalne tvrtke, kada ih stalno prozivam, ali nemaju pravo. Čak dapače. Oduvijek sam htjela raditi u Herculanei, još u vrijeme dok sam studirala. Ako ne vjerujete pitajte moju mamu. Zato mi je tako stalo da ova firma radi najbolje što može. Već se zamišljam da, kao "redar za smeće" (nešto poput komunalnog ili prometnog redara ali za otpad) šećem sa svojim blokićem po gradu, kukam iza zidića kako bi otkrila tko to nepropisno baca smeće i ispisujem kazne.
No, ne bih ja samo kazne pisala. A ne. Za varijantu sam "mrkve i batine". Najprije bih, da se razumije, Puljanima lijepo omogućila sve kako bi otpada bilo što manje i ne bih se pritom previše opterećivala uredbama Europske unije. Poprilično sam sigurna da nitko iz Brisela ne bi vidio da sam svojim građanima dva puta godišnje ipak poslala baje za krupni otpad, u proljeće i jesen skupljala po prigradskim naseljima zeleni otpad, nakon Nove godine po kvartovima u određene dane pokupila borove, kako ne bi bili posvuda po cesti.
E, kada bi im sve to pružila (a imam ja još pregršt ideja), a oni bi i dalje bacali svoje škovace po ulicama i šumicama, onda bih ih s guštom kaznila. Skupilo bi se tu, sigurna sam, novca za nove aktivnosti, a možda bi bilo prostora i da onim "poslušnima", koji imaju sve mogućnosti i trude se selektirati otpad, umanjimo račune. Jer, tada ne bismo morali trošiti više od milijun kuna na edukaciju koja očito nije urodila plodom niti postavljati posvuda znakove "Zabranjeno bacanje smeće", koji nikome ništa ne znače.
P.S. Čujem da je mjesto rukovoditelja Odjela čistoće, nakon odlaska Gruma, još uvijek nepopunjeno. Bez brige, ne pucam ja tako visoko.