Pomislite li ikada da vam je na radnome mjestu teško, sjetite se da ima i onih kojima je još teže. Ne vjerujete? Ne bih ni ja da nedavno nisam prolazila Šijanom i u želji da zastanem na kiosku, zapravo ostala u šoku. Željezna zavjesa na kiosku spuštena. Prodavačice nema. Zatvoreno.

Razloge zatvaranja decentno otkriva bijeli papirić na kojemu piše - "Privremeno zatvoreno radi odlaska na WC". Kratko i jasno. Prodavačici je bila sila. Sve sreća da se u blizini kioska nalaze dva kafića koji joj vjerojatno izlaze u susret.

Stoga, drugi puta kada se dignete sa svoga radnog mjesta, prošećete po gradu pa svratite pritom platiti račune u banku ili u kratki šoping u omiljenu drogeriju, kada s kolegama popijete kavu ili zapalite cigaru, kada se, u nedostatku radnog elana, umjesto potrebnih dokumenta ili poslovnih planova uhvatite internetskih igrica, portala ili društvenih mreža, pogledavajući pritom na sat kada će više taj kraj radnog vremena - sjetite se prodavačica u kioscima koje ne mogu ništa od toga. Ne mogu protegnuti noge, ne mogu skočiti po marendu, ne mogu zapaliti cigaretu ili skočiti na kavu. Do zahoda mogu jedino ako zatvore svoje radno mjesto i to svima javno objave. Zimi su im noge ledene, ljeti ih prži sunce. Razmislite o tome i sigurno će vam biti lakše. Sjetite se toga i kada vas iste te žene svakoga jutra ljubazno pozdrave, kada vam dodaju primjerak Glasa Istre ili kutiju cigareta i žvakaće. Ne budite nestrpljivi, budite ljubazni. Nije im lako. Posebno kad im je sila.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru