Samo da ne pada kiša, kaže jedan od dvojice Puležana, redovitih gostiju pulskih ulica na kojima, uzduž i poprijeko, ispijaju kavu iz kartonskih čaša. Em je zahladilo, em pada ledena kiša, a oni su svejedno tu. Čas su u Flanatičkoj, čas na Giardinima. Nisi se ni okrenuo a eno njih na merkatu kod fontane. Ili onog što bi se moglo nazvati fontanom, pored, recimo to još jednom, mjesta na kojem se nekad nalazila lijepa ladonja. Oborena je da bi ustupila mjesto drugoj biljci kojoj smo zaboravili ime. Ispod koje nema hlada. A on je važan ljeti.

- A šta se tu može? Nećemo valjda po kiši biti doma?, logično domeće treća osoba ženskog spola, očito poznanica prve dvojice, dok u prolazu razmjenjuju riječ-dvije. Ona žuri jer mora raditi. Online, naravno. Korona ipak ima nekih prednosti.

- Ja nisam radio online u Uljaniku, kaže prva polovica dvojca.

- Nisam ni ja, domeće druga polovica.

- Bio sam dizaličar, radio sam na visokom položaju, opet će prvi.

- Ja sam vozio u Uljaniku, nastavlja drugi pa stane zbrajati koliko mu plaća duguje bivša firma.

Duguje mu plaće, a on je već predao papire za penziju. Prvi se izvukao jer je u penziju otišao prije nego što je firma prestala isplaćivati plaće. U penziji je puno lakše jer imaš vremena koliko hoćeš. Možeš ispijati kavu iz kartonskih čaša cijeli dan. Da bi se to postiglo, nije dovoljno samo puno vremena, nego i elastičnost penzije, spretni prsti kojima ćeš penziju nategnuti do granice pucanja, nakon čega će se ona, neokrznuta, vratiti u prvobitan oblik.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru