Veruda sve do suda

Trg Kralja Tomislava (Snimio Milivoj Mijošek)

"Veruda sve do suda". Pomislih, od kada nisam čula tu uzrečicu, a izrekao ju je nedavno, u svojoj galeriji, egipatsko-dansko-osječko-puležanski fotograf Hassan Abdelghani, objašnjavajući mi gdje se nedavno preselio, između Verude i - Monte Zara.

Puno puta smo pisali o granicama kvartova našega grada, dokle ide Veruda, gdje počinje Stoja, a gdje Vidikovac. Administrativno, dio prema sudu, Rojc i te ulice pripadaju četvrti Monte Zaro, i oduvijek oni koji su živjeli u tim ulicama su pripadali školi Monte Zaro.

Osamdesetih, djeca koja su živjela u neboderima na S krivini, primjerice isto godište, tri susjede, pohađale su jedna OŠ na Verudi, druga na Stoji, a treća Monte Zaro.

Istina, Pula nije New York, sve je tu blizu, te s gradnjom novih četvrti, mijenja se i gradski aspekt, pa i granice, čak i tamo gdje nema novih gradnji.

Prema zapisima Achillea Gorlata iz 1923. koji je proučavao Pulu, Veruda bi trebala biti negdje do Monte Zara, iako, dio dalje od S krivine rijetko tko naziva Veruda. Nazivaju ga perifrastično - kod Parka, blizu zatvora, prema Rojcu i slično, ali nekada je stvarno postojala ta uzrečica Veruda sve do suda.

A preko puta ceste, već je Monte Zaro. Dok je s jedne strane granica Verude s Novom Verudom INA-ina benzinska na Verudi, sa Stojom Uljanikov stadion, s treće strane, izgleda, Veruda ide (skoro) sve do suda.