Kad je bio pokraj nje, malo mu je toga bilo važnije. Šetali su uz obalu u uvali Valovine. Budući da je bio s njom, nisu mu posebno išle na živce ni konture ski-lifta protiv kojeg je nekoliko puta prošlog ljeta žestoko prosvjedovao. Tamo ju je i upoznao.

Hodali su polako prema autobusnom stajalištu, dodirujući se tek ovlaš rukama prepuštenim prirodnim pokretima u nevinom, slobodnom hodu. Vidio je visoka svjetla kako se spuštaju cestom prema kampu Stoja. Autobus Pulaprometa. Vidjela ga je i ona, valjda je zato zastala. Okrenula se prema njemu, pogledala ga u oči i tiho rekla: "Ja tebe obožavam". Prije nego je uspio bilo što reći već je uskočila u plakatima oblijepljenu kutiju na kotačima i izgubila se iza reklama za cipele koje su prekrivale prozore. Znao je što mu je činiti. Nazvao je stručnjaka za međuljudske odnose, one u nastajanju i one u nestajanju, čovjeka koji je semantiku digao na razinu zanata. Pomno mu je prepričavao događaj, koji nije trajao puno dulje od sekunde.

Mučio se, gadno se mučio. Pokušavao je ponoviti tu prevažnu izjavu istom glasnoćom, bojom glasa, istom toplinom, izolirajući sve šumove u okolici koji bi na ovaj ili onaj način mogli utjecati na mišljenje eksperta. Nakon nekoliko trenutaka tišine, u slušalici je začuo kako je mudri poznavatelj nijansi kratko pročistio grlo. Vjerojatno je i otpio gutljaj piva.

- I, što ti kažeš na to?, pitao je nekako se bojeći odgovora.

- Znaš, ti bi barem trebao znati ono što ja znam o njoj. Ona je - ateist, rekao je mudro.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru