(Snimio Zvonko Drešćik)
Nakon godina rada na otvorenom "drekfabrik" na Valkanama dobio je "šeširić", pardon "šatorčić". Njegov je ponosni vlasnik Pragrande, odnosno Grad Pula. Za gradnju montažnog objekta koji natkriva postojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Puljani su iskeširali više od 6,5 milijuna kuna!
Ako vam to, ovako na prvu, zvuči previše za privremeni šator i koji filter, pomoći vam mogu samo tako da iz izvještaja Grada Pule prepišem specifikaciju troškova. Dakle, za radove je utrošeno 6 milijuna kuna, za pripremu i projektiranje 275 tisuća kuna dok su nadzor i "ostali radovi" koštali 300 tisuća kuna. Sve bez PDV, naravno.
Šator je, pojašnjavaju iz Grada, samo privremeno tehničko-tehnološko rješenje za kontrolu širenja neugodnih mirisa.
U svom obrazloženju navode da je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na Valkanama izgrađen daleke 1986. godine kao "mehanički predtretman, otvorenog je tipa i nije projektiran za kontrolu širenja neugodnih mirisa, koji su izraženiji ljeti kod viših temperatura zraka". Pa su, da kamufliraju smrad, umjesto mirisnih borića, kupili šator!
Problem smrada na Valkanama postoji već desetljećima trebao je biti odavno riješen izmještanjem pročistača s te lokacije. Planovi o izgradnji novog pročistača više su puta mijenjani, i skupo plaćani. No, umjesto toga Puljani su dobili samo šator, vjerojatno najskuplji na svijetu pa bi se Pula, ako ništa drugo, bez problema mogla prijaviti u Guinnessova knjiga svjetskih rekorda. Ona okuplja sve prirodne fenomene i najznačajnija čovjekova postignuća, samo nisam sigurna u koju bi kategoriju ovo spadalo.