PIŠE Borka PETROVIĆ
Upomoć, guši me!
Ventolin, Symbicort pa ponovno Ventolin. Gušim se danima. Nedostaje mi zraka i ne mogu spavati. Pula je u crvenom, danima. Zrak je pun lebdećih čestica za koje ne znamo koliko nam štete. Je li problem u Kaštijunu? U zagađenom zraku koji nam stiže iz Italije? Možda je problem samo u magli, u tome što nema bure? Ne znam.
Možda mi smeta radon. Nisam pored talijanske škole i vrtića, ali možda ga ima i oko mene? Provjetravala bih sobe češće, ali ne znam od koje smrti umrijeti. Koliko će mi čestica ući kroz prozor i koliko su one opasne.
Možda sam "samo" osjetljiva na elektromagnetska zračenja. S 4G, čujem, prelazimo na 5G. Kineska je veleposlanica zato bila u Puli. Barem se tako priča. A možda se radi i o "fejk vijesti". I dok brojni europski gradovi ustaju protiv ove tehnologije dok se ne pokaže da je sigurna za ljude i ostala živa bića, mi se Puljani na to niti ne obaziremo. Što je malo dodatnog zračenja uz sve zločeste čestice i plinove koji nas okružuju?
Možda je sve to samo u mojoj glavi i disala bih loše i da živim visoko na zelenim Alpama, daleko od bilo kakvog onečišćenja. Kakogod i tko god bio kriv, ono što želim jest da o svemu (bilo to pozitivno, a posebice ako je negativno) budem obaviještena. Želim znati kada je razina onečišćenja zraka kritična, želim znati gdje sve po gradu ima radona i kako se protiv njega boriti, želim znati koliko zračenja ima oko mene i na kojem su krovu u mojoj okolici bazne stanice i antene. Na te informacije imam pravo!
Hoće li mi to pomoći da lakše dišem? E, to je već pitanje na koje nemam odgovor.
Borka PETROVIĆ
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
