Od pulske robne kuće na tržnici treba napraviti garažnu kuću, rekla mi je nedavno poznanica koja svakodnevno muku muči s pronalaženjem parkirališta u centru grada. S obzirom da ima prodavaonicu i na tržnici, živo je zainteresirana za takvo rješenje. Kada bi Pula imala garažu na tom mjestu, u srcu grada, centar bi procvjetao, mudro kaže ova poduzetnica. Tržnica bi bolje radila, sve butige uokolo bi oživile. Ovako svi kupci sjednu u auto i pravac Interspar ili Maxstoja. Da vidiš kako bi došli i u grad, samo da imaju gdje parkirati, kaže ona.
Da je u ovom gradu pameti, poslušali bi svoje građane. Jer žene bi radije kupile ribu na ribarnici i verduru na markatu, nego onu iz šoping centara. Bili bismo puno zdraviji, a naš novac bi završio kod naših ribara, seljaka i prekupaca. Neka su prekupci, ali su naši, a ne oni iz Austrije i Njemačke odakle je većina šoping centara koji prodaju krumpir iz Egipta i breskve iz Španjolske. Ne može nitko reći da salata s markata nije zdravija od one iz trgovačkog centra. Valjda je i to neki kriterij za kupovinu. Toliko smo se valjda osvijestili.
Da je u ovom gradu pameti, kilavi vlasnici ne bi o robnoj kući razmišljali kao o hotelu. Ne'š ti hotel bez prozora. Valjda bi se i elevatori uklopili u novu namjenu. Uostalom, struka bi brzo došla do pravog rješenja. Ulaganje bi se isplatilo za godinu, možda dvije, kaže pametno moja poznanica.
Kad je već tako neslavno završila robna kuća nakon samo 40 godina od gradnje, parking kuća bi bila prava funkcija za ovaj jadan grad. Vlasnik Istre prodao je robnu kuću k'o da mu je ćaćino. Jadna i prepuštena nebrizi drugog sličnog vlasnik ruglo je usred grada, mjesto koje naširoko zaobilazimo, zatvaramo oči, ne vidimo je jer je i robna kuća jedna od bolnih rana ovog grada zadobivena od opake zarazne bolesti započete privatizacijom i njenim repovima. S tom smo se boleštinom naučili živjeti, ali boli kod svake promjene vremena. Počinjemo kašljati, guši nas i najradije bi povraćali od muke.
Da je u ovom gradu pameti, slušali bi svoje građane, a posebno građanke, i učinili bi nešto da se razriješi ovo bolno mjesto u srcu grada. Jer gdje ima volje - nađe se i rješenje.