PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Traži se madrac


Otkako je korona zavladala gradom, nešto se čudno događa na ulicama. Hodate trotoarom neobično lako, bez zastajkivanja, preskakivanja i zaobilaženja. Em nema ljudi, pa se ne sudarate sa živim bićima, što i nije toliko loše, em nema njihovih izraubanih stvari. Odbačenih pored kontejnera. Nema više udobnih madraca koji čekaju novog vlasnika pored kakve kante za smeće, nema ni fotelja, ni rastavljenih ormarića na čije se vide buše automobilske gume. Vrijeme je proljetnog čišćenja apartmana i stanova, što se može komotno činiti i u dragovoljnoj samoizolaciji.

Prije korone pored kontejnera je uvijek bila gomila otpada, pa bi se čovjek zapitao kako to da su baš svi stanari u okolnim zgradama krenuli renovirati stanove. Čim Herculanea odveze, isti čas netko iskipa sadržaj svog dnevnog boravka. A onda je netko primijetio da ljudi automobilima dovoze smeće iz drugih dijelova grada. Neće ispred svoje kuće. Da im ne kvari pogled.

Sada toga više nema. Grad je neobično čist. Korona je promijenila životne navike. I to baš sad, kad čovjek ima dovoljno vremena da se - dok beskonačno boravi doma, nakon što prebriše prašinu i skine paučinu sa stropova - krene rješavati krame. To je, uostalom, pisalo u nekom časopisu za žene: riješite se starih stvari i odagnajte lošu energiju. Starudija guši. Pustite dobru vibru u stan. Ali avaj! Korona je već dovoljno loša, sama po sebi. S druge strane, uopće nije loše prošetati se čistim gradom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter