PIŠE VANESA BEGIĆ
Totalno neodređeno vrijeme
Ilustracija (Pixabay)
Ovo totalno čudno, neodređeno vrijeme, navodi nas da još više obratimo pažnju na razlike između ljudi, na različita ponašanja. Sunčan, ali vlažan dan. Kratki kasnojesenji dan sa sve manje sati svjetla. Mjesto radnje: jedna popularna pulska plaža. Dok jedna žena uživa u čarima jesenjeg plivanja, druga joj čuva stvari, ali očito nije raspoložena za morske radosti, budući da je u kaputu, zagrnuta i šalom.
Upravo to simbolički oslikava i ova neodređena vremena - različiti svjetovi, pristupi i stavovi.
Dok u nekim perifernim pulskim kafićima su ljudi natiskani jedni do drugih, kao u dobra, stara vremena, kao da nije novo-novo, neki čak i u prirodi, tijekom šetnji, traže distancu, obilazeći u maniri najboljih slalomaša ostale šetače po popularnim pulskim šetalištima.
Djeca u školi distancirana, razredi se ne smiju miješati, nema susreta za vrijeme odmora, no čim izađu, odmah susreti, grljenje, veselje na sve strane. Sve dok se ne čuje tužna vijest da je ovaj ili onaj zaražen, ili u izolaciji.
Gradske ćakule su sve o tome, kao da nema više drugih tema, kao da se vrijeme zaustavilo negdje krajem veljače, početkom ožujka i od tada se stalno vrti jedno te ista priča, jedno te isti film. Nema više tema, nema inspiracija, samo priroda u svom sjaju slijedi godišnja doba.
Proljeće je kod nas bilo prekrasno, iako se nije moglo uživati u tome, jesenje boje isto čarobne, ali sve to kao da je dio jedne druge priče, jedne druge štorije, u iščekivanju nekih boljih vremena.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
