Josip Broz Tito
U Južnoj Koreji najcjenjeniji je posao profesora ili nekoga tko educira druge ljude. Netko tko ima u familiji nekoga tko uči druge ljude ili odgaja za obitelj najveći je blagoslov. Kuriozitet je to koji je jednom razgovoru za naš list otkrila Anja Ademi, pročelnica Upravnog odjela za lokalnu samoupravu koja je dio svog fakultetskog obrazovanja stekla u Južnoj Koreji. U Hrvatskoj pa tako i u Istri sustav funkcionira na obrnutim odnosima. Vidljivo je to na svim razinama - gospodarskim, kulturnim, obrazovnim…
U tri desetljeća Južna Koreja je postala svjetsko čudo. Hrvatska isto tako, ali dijametralno. Zemlja slučaj. Tom nekom dinamikom i Pula se u tri desetljeća iz živahnog gradića, iako nestalnog, ali zanimljivog identiteta, pretvorila u anemičnog bolesnika s bipolarnim poremećajem - ljeti euforičan, zimi depresivan. Grad koji je izgubio radnike i dobio rentijere, lijepo upakirane sobarice. Ako nemaš što iznajmiti, onda nemaš što raditi, pa ne preostaje drugo nego biti gastarbajter, otići van raditi da bi jednog dana djeca mogla rentati za što ti nije potrebna škola. A škole su ostale iste, osim jedne. Naime, s promjenom države i pulske osnovne škole promijenile su imena. Partizani i istaknuti borci izbrisani su i na njihovo su mjesto došle oznake dijelova grada u kojima se dotična gradska škola nalazila. Tako je "Neven Kirac" postao Šijana, "Moša Pijade" Centar, "Ivo Lola Ribar" Kaštanjer, "Josip Broz Tito" Veli Vrh, "Vladimir Gortan" Stoja itd., itd.
Sva imena su izmijenjena izuzev imena škole Tone Peruška. E tu dolazi do ispravka netočnog navoda, kako birokrati vole dati težinu. OŠ "Tone Peruško" sada se zove Osnovna škola Tone Peruška Pula. Dakle, stvar je u nijansama, u ovom slučaju u deklinaciji gdje je Tone Peruško u novom izdanju u genitivu. Zašto je Tone bolji od Tita, Moše Pijade, Vladimira Gortana… Pa zato što je prvenstveno bio istaknuti pedagog, osnivač Pedagoške akademije u Puli, začetnik zavičajne nastave, urednik i osnivač školskih novina. Da, on je ono što u Koreji smatraju vrhom društva i netko je prije 30-ak godina u Puli imao lucidni "južnokorejski moment". Jer, samo je jedan Tone Peruško. No, sigurno on nije bio jedini. Ima ih još… Koga? Čega? Samo ih treba staviti u genitiv.