(D. ŠTIFANIĆ)
Iza nas je Nova godina, koja to u biti i nije bila, ne u klasičnom poimanju slavlja, imajući u obzir sve što se zbiva oko nas. Danas je Dan žalosti, a cijeli kraj protekle godine bio je u znaku loših vijesti, brojki, pandemije, preminulih. Potres je dodatno potresao tu tužnu godinu, godinu za zaborav.
Kakav je bio prvi dan 2021.? Puno više šetača nego ranijih godina 1. siječnja, kava za van i čašica razgovara na plažama, stijenama, u šumama, na livadama. Tiho. Već od ranog jutra stariji su Puležani šetali Lungomareom, uz slučajne susrete i prisjećanja na neka bolja vremena.
Neki su se i dalje rekreirali, a drugi su komentirali da smo u korona-krizi prošli sva četiri godišnja doba i da je stvarno vrijeme za nešto bolje. Tek rođena godina doimala se u skladu s okolnostima oko nas, tek ljepota prirode, i u zimskim mjesecima, i sunce koje je sramežljivo provirilo kroz krošnje kao da je najavljivalo neku svjetliju budućnost, da ima nade za bolje sutra. Puljani su u svim ovim prazničnim danima pokazali veliko srce, prikupljajući pomoć za stradale u potresu, svaki kvart, udruga, svugdje su pokrenute lijepe akcije. Opet se pokazala važnost solidarnosti u teškim trenucima.