Ulica svetog Ivana - jedna od najkraćih pulskih ulica, ali prometna žila-kucavica bez koje bi teško bilo zamisliti funkcionalni promet u gradu. Ulica se proteže od Rive do Kandlerove i Amfiteatarske, duga je tek nekih 120 metara, ima samo dva kućna broja! Na "jedinici" je zgrada stare tiskare u kojoj se nalazi Muzej suvremene umjetnosti Istre, a na "trojci" je stambena zgrada na obali, djelo arhitekta Kazimira Ostrogovića iz 1950-ih koja je nekada adresu imala na Rivi, odnosno na Obali maršala Tita. Istina, postoji i treća adresa u toj ulici - Svetog Ivana 1a - a odnosi se ili se odnosila na službeni ulaz Gradske knjižnice i čitaonice.

Zašto Ulica svetog Ivana? Pa zato jer se na nedalekoj Karolini, uz gradski izvor i među antičkim grobovima, nalazila i starokršćanska crkvica svetog Ivana od Nimfeja, u povijesnim vrelima zapisana kao San Giovanni della Fontana. Po crkvici su se i gradska vrata na pravcu od Foruma prema Areni zvala Porta San Giovanni pa i Porta S. Johann.

Giovanni, Johann ili Ivan opet se nalazi u gradskom stradariju i to već dugo. Unatoč tome, ne da mnogi Puležani ne bi znali locirati tu ulicu, nego mnogi ne znaju ni da takva postoji u gradu. A kako to onda očekivati od gosta iz unutrašnjosti Hrvatske kojeg su željno iščekivali na jednoj od dviju adresa u toj pulskoj ulici.

- Gdje moram doći? U Ulicu svetog Ivana? Zar nemate vi u Puli samo ulice nekih partizančina, pitao je preko mobitela najavljeni gost u trenutku dok je ulazio autom u grad.

- Ma, kakve partizančine! Imamo mi i svoje svece!

- Ajd dobro. A di ti dođe taj sveti Ivan?

- Ma ne možeš promašit: odmah do Titovog parka.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru