Ilustracija (Neven LAZAREVIĆ)
Djeca su se jučer ponovno rastrčala po školskim hodnicima. Dobro, nisu se odmah mogla dati u trk jer su se na ulazu u školu mogla spotaknuti na spužvu s alkoholnim sredstvom za dezinfekciju obuće. Onda su, prije nego što su razdragano otrčala prema svojim učionicama, morala oprati ruke vodom i sapunom, a na nastavi se udaljiti metar i pol od prvog kolege.
U neke škole vratilo se 90 posto đaka, zajedno sa svojim učiteljima. U školi nema nastave online. A samo tjedan ranije činilo se da će sve ostati na sterilnoj distanci.
I grad je krcat. Na terasama u špici nema slobodnog mjesta. Puljani se socijaliziraju na distanci. Svaka grupica za svojim stolom. A onda se stolovi socijalno distanciraju. Sve je po propisima. Kasnije se socijalno distancirane grupe mogu pomiješati.
I na merkatu je kao u košnici. U gomili zelenjave crvene se trešnje. Ne možeš ih pipkati jer je na banke postavljen sigurnosni najlon. Razmjenjuju se recepti za pripremu boba i artičoka U svoj toj ljepoti ljudi su zaboravili na koronu.
Nema više komentara analitičara o tome da više ništa neće biti kao prije. Zazivale su se promjene, društvena odgovornost, pravedniji svijet. Nakon što se dobro izraubala, i riječ solidarnost bačena je u ropotarnicu.
Svijet je nakratko stao između dva žljuka makijata. I onda se, kao da se ništa dogodilo nije, nastavio kotrljati.