(Snimio Duško Marušić Čiči)
Prvi dani jeseni. Grad pun turista. Bablje ljeto produžilo je sezonu. Turista taman da popune one sezonske praznine s početka sezone. Posezona, dakle, spašava propuštenu predsezonu. Da ne bude ona, prošla baba s kolačima. Tako da je baba na ljetovanje stigla s turistima da poravnaju račune, izjednače računicu, i da sezona bude kao i ona PK (prije korone, a može i poslije korone).
Ljeto je sada baš za guštanje. Bablje, onako penzionerski bez euforije, gužve i znojnih tijela. A opet, restorani još uvijek "babljeljetovski" fino popunjeni, kao i kafići.
Ipak, funkcioniraju kao i bablji bioritam dok ne padne noć. Neki. Tako je prije nekoliko dana jedan Puljanin poželio pojesti pizza cut navečer u popularnom sezonskom restoranu u Ulici Sergijevaca. Dođe pred pult s vanjske strane i čeka. Prođe jedan konobar i kaže "sad će". A to sada nikako da krene. Čeka taj komadić. Samo jedan, mali. Pizze ima, ali ne i onog tko će mu je dati. Prolazi jedan, pa drugi konobar i u jednom trenutku nema nikoga - ni za lijek, a kamoli za komadić pizze. Nema ga.
Ulazi unutra, a prazno kao u siječnju, nigdje nikoga. Izlazi vani i na obližnjem usponu konobara i kuhara, kao i turista- krcato. Mladi su, izgledaju umorno kao da su izašli iz "paklene kuhinje". Za njih je sezona gotova i jedva čekaju da vrate kućama, nekoliko stotina kilometara daleko od Pule. Posao prepuštaju starijima, kojima je bablje ljeto vrijeme za zadnji zalogaj - turističkog kolača.