Stari žveljarin

Ilustracija (Pixabay)

Noć. Tišina u kojoj se čuje samo zvuk starog žveljarina, davno kupljenog kod urara Branka Malića. Gospodin koji je između ostaloga popravljao i Titove satove. Spremam se za put i

uoči putovanja uvijek strahujem da ću zaspati. Ne volim putovanja, umaraju me i vjerojatno zato i je taj strah prisutan.

Ne vjerujem tehnologiji i još se uvijek budim uz sat kojeg navečer navijem i namjestim za buđenje. Volim osjetiti onaj fini otpor koji pruža vijak mehanizma. Usklađivanje vremena na satu slušajući glas Gordane Bonetti. 95, broj za točno vrijeme. Ponekad kad bih se osjećala uznemireno, znala sam je dugo slušati. Slušati dok se ne bi primirila i zaspala.

Darwil sat - šantulin poklon za krizmu. Prvi Swatch kupljen kod Vilija na Korzu, prvi bend u srednjoj školi i namještanje sata da bismo mogli odsvirati "Time" Pink Floyda. Probe održavane u prostoriji Mjesne zajednice Šijana koju smo izolirali obloživši je kartonima za jaja.

Vrijeme je stalo na satu iznad ulaza u glavnu poštu. Kazaljke su se zaglavile na 15 sati i 21 minutu, ili možda 3 sata i 21 minutu.

Meni osobno najdraži je sat na željezničkom kolodvoru i zvuk sirene lokomotive koja Šijance u blizini pruge desetljećima budi u 7 sati i 12 minuta.