Pulski korzo u vrijeme blagdana (Snimio Goran Šebelić/CROPIX)
Grad Pula maknuo je ukrase s korza. Možda i bolje. Zapravo, definitivno bolje. Em su preskupi, em ove godine nikome i ničemu nisu služili. Pust korzo s jingle bell pozadinom ili Sinatrom djelovao je u najmanju ruku morbidno. Twinpeakovski. Štrumpfovi poput rasplesanih patuljaka koji unatrag izgovaraju šifrirane poruke, žene koje razgovaraju s cjepanicama, svijet u kojem nitko nije posve normalan ni siguran, ali pije se "prokleto dobra kava". Tako je u Twin Peaksu.
Slično je ove godine bilo na i na Korzu - Štrumpfovi samo što od "muke" nisu progovorili, a i pila se kava koja je u nedostatku ičega bila prokleto dobra. Praznina je bila halucinogena. Najluđa se fikcija pretvorila u realnost.
A kako svi kažu da ništa nije kao prije, zašto bismo se onda na današnji dan, kada se kao službeno na Tri Kralja skida bor, riješili svog kućnog bora. Novo normalno stvara nove navike u kojima kreiramo neke unutarnje svjetove jer vanjski više ne postoji, još malo kao geografski pojam. Stoga nekako ima smisla da bor u kući ove godine ostane duže. Barem do najdepresivnijeg dana u godini koji se po nekoj pomodnoj statistici događa trećeg ponedjeljka u siječnju. No, izgleda da se već dogodio drugog utorka.
Ne čudi - korona, Petrinja. Dovoljno.
Zato su kućne lampice potrebne, baš kao i bor. Sjaj u tami. Neka u novoj normali svijetli dok se život ne vrati na staro. Onda ga skidamo za Tri Kralja. Dotad ćemo za Veliku Gospu, nadamo se.